U TTF galeriji Sveučilišta u Zagrebu, od 26. siječnja do 16. veljače 2026. godine, održava se izložba Tekstil kao sjećanje, na kojoj se predstavljaju radovi studenata diplomskog studija Dizajna tekstila Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Izložba se fokusira na tekstil kao složen medij kulturne memorije, identiteta i kontinuiteta, istražujući njegov potencijal u suvremenim dizajnerskim i umjetničkim praksama.
Mentorice izložbe su Koraljka Kovač Dugandžić i Lea Popinjač.
Na izložbi sudjeluju studentice i studenti Višnja Cerovski, Danijel Čerkić, Alma Hasanović, Nika Jurković, Katarina Kovačević, Eva Vučković, Laura Vuković, Frane Šoša i Iva Želimorski. Fotografije potpisuju Chiara Gatti i Đurđica Kocijančić, uz posebnu zahvalu Anđelku Švaljeku, tvrtki reGALERIJA iz Zaboka i svim suradnicima uključenima u realizaciju projekta.
Radovi su nastali u okviru kolegija Kreiranje tekstila VIII A i Etnografski praktikum II A, a kao istraživačko i konceptualno polazište poslužila je zbirka slavonskih krpenih ponjava iz etnografskog odjela Muzeja Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu.
Ta vrijedna etnografska građa, sustavno prikupljana od 1963. godine, obilježena je bogatom kolorističkom paletom, razrađenim ornamentalnim strukturama te simbolikom povezanoj s tradicijskim vjerovanjima, obiteljskim praksama i svakodnevicom. U kontekstu izložbe, ponjava se sagledava kao višeslojni tekstilni artefakt – funkcionalni predmet, ali i nositelj značenja, sjećanja i kolektivnog iskustva.
Središnje mjesto u izložbenom konceptu zauzima procesualno promišljanje tekstila i izrade kao oblika znanja. Analizom strukture, materijala i tehnika izrade tradicijskih ponjava, studenti su istraživali načine na koje se tekstilno umijeće može očuvati i reinterpretirati u suvremenom dizajnerskom kontekstu. Time se naglašava kontinuitet između tradicijskog ručnog rada i aktualnih pristupa dizajnu tekstila, u kojima se zanatske vještine ne reproduciraju doslovno, već se transformiraju kroz autorsku interpretaciju.
Važan dio nastavnog i istraživačkog procesa bio je terenski posjet tvrtki reGALERIJA u Zaboku, specijaliziranoj za izradu „custom made“ tepiha i tapiserija.
Studenti su se ondje upoznali s cjelovitim procesom nastanka suvremenog tekstilnog proizvoda – od dizajnerske koncepcije i pripreme materijala, preko bojanja vune, do ručnog taftanja u različitim tehnikama i reljefnim strukturama. Takvo iskustvo omogućilo je uvid u suvremene modele proizvodnje koji se oslanjaju na očuvanje zanatskog znanja, ali ga istodobno prilagođavaju današnjim estetskim i funkcionalnim zahtjevima.
Izloženi radovi obuhvaćaju tapiserije, tekstilne kolekcije i tekstilne printeve u kojima se tradicijski motivi slavonskih ponjava reinterpretiraju kroz suvremeni vizualni jezik. Kroz istraživanje boje, ritma, strukture i kompozicije, studenti razvijaju osobne dizajnerske narative, pri čemu se jasno očituje ravnoteža između konceptualnog promišljanja i visoke razine tehničke izvedbe.
Posebnu cjelinu čine radovi izvedeni kombinacijom ručnog veza i digitalnog tiska na fotografijama, oblikovani u kružnim formatima.
U tim se radovima tekstil povezuje s temama identiteta, migracija i osobne memorije, pri čemu se tradicijski uzorci i strukture dovode u odnos s obiteljskim fotografijama kao nositeljima intimnih narativa. Tekstil se pritom afirmira kao medij koji omogućuje promišljanje osobnih i kolektivnih prijelaza, uključujući odrastanje, odvajanje i transformaciju u širem društvenom i kulturnom kontekstu.
Izložba Tekstil kao sjećanje ne pristupa tradiciji nostalgično, već je sagledava kao otvoreno polje interpretacije i istraživanja. Kroz suvremeni dizajnerski pristup, tekstil se afirmira kao medij koji istodobno čuva kulturnu baštinu, njeguje tekstilno umijeće i omogućuje kritičko promišljanje identiteta u suvremenom društvu.
Fotografija: Chiara Gatti, Đurđica Kocijančić
Posebna zahvala Anđelku Švaljeku, tvrtki reGALERIJA iz Zaboka i cijelom timu
