Još od Doba praznine, u kojem je prvi put dijagnosticirao raspad velikih kolektivnih ideologija i uspon individualizma, preko Carstva mode, gdje je modu čitao kao ključni semiotički sustav kasnog kapitalizma, pa sve do Hipermodernih vremena, Gilles Lipovetsky (80) sustavno gradi jednu te istu dijagnozu: suvremeno društvo ne karakterizira nedostatak slobode, nego njezin paradoksalni višak, koji proizvodi dezorijentaciju, anksioznost i trajni osjećaj nesigurnosti.
Francuski filozof fenomenima poput masovne potrošnje, estetike, slobodnog vremena i kiča analizira suvremeni svijet te tvrdi da, iako filozofija može pomoći u njegovu razumijevanju, antidepresivi su često učinkovitiji u nošenju s njime nego čitanje Sokrata
Kroz modu, masovnu potrošnju, estetiku i dokolicu ovaj je filozof i sociolog ispisao precizan, zabavan i živopisan portret našeg doba – ili, kako ga sam naziva, hipermodernosti, obilježene estetikom, potrošnjom i viškom. Rezultat su knjige koje su obilježile epohu, poput Doba praznine, Carstva mode i Hipermodernih vremena.
Danas, ne zadovoljava se opisivanjem društvenih promjena, već ih imenuje i time stvara alate za njihovu analizu, gotovo uvijek u poetskom tonu koji njegove eseje približava književnosti.
Njegova najnovija knjiga, Le nouvel âge du kitsch. Essai sur la civilisation du "trop", napisana s filmskim kritičarom Jeanom Serroyem, analizira kako su vulgarnost i razmetljivost dospjele u središte naših života. Kič prestaje biti kulturni defekt i postaje portal za razumijevanje načina na koji živimo, trošimo i razmišljamo o ljepoti.
Knjiga o hiperkiču ne pojavljuje se kao tematski izlet, nego kao logičan nastavak tog misaonog luka – kao analiza kulture u kojoj se estetski višak, imitacija i monumentalna praznina više ne zadržavaju na razini ukusa, nego postaju temeljni oblik našeg ekonomskog, političkog i emocionalnog života.
Govoreći o ulozi filozofije danas, kaže da je njezina nekadašnja društvena moć nestala. Umjetna inteligencija ima veći utjecaj od filozofije, no upravo zato je ona nužna kao drukčiji način mišljenja u svijetu prezasićenom informacijama. Filozofija, smatra, nije terapija: ne pomaže vam da se zaljubite ili da se osjećate bolje.
Otvoreno priznaje da koristi ChatGPT i da ga impresionira točnost i razina refleksije, pa i kad je riječ o njemu samome. Ne vjeruje, međutim, u ideju da će čovjek postati suvišan: umjetna inteligencija ostaje asistent, a ne zamjena za ljudski um. Rat, podsjeća, ne pokreću algoritmi, nego ljudska paranoja i megalomanija.
O potrošnji i algoritamskoj homogenizaciji govori bez patosa. Algoritmi preporučuju, ali ne odlučuju umjesto nas.
Identitet se, po njemu, ne iscrpljuje u tome pijemo li Coca-Colu ili Pepsi, slušamo li Céline Dion ili Jennifer Lopez. Smisao se nalazi u radu, stvaranju, emocionalnim odnosima i političkim odlukama – u onome što algoritmi ne mogu preuzeti.
Vrijeme u kojem živimo definira kroz dva pola: s jedne strane tehnokapitalistička supermoć, s osvajanjima svemira, umjetnom inteligencijom, robotikom i genetskim inženjeringom; s druge strane sveopća nesigurnost i strah – od klimatskih promjena do profesionalne budućnosti. Nikada nismo imali više moći, a nikada se nismo osjećali ranjivijima.
Kič, središnji pojam njegove nove knjige, danas više nije samo estetska kategorija, nego strukturalni princip svijeta.
HiperkIč znači kulturu bacanja, bezvrijedne proizvode koji prožimaju svakodnevicu: trgovački centri, tematski parkovi, gradovi-kopije poput Dubaija. U politici, kaže, Trump je čista kvintesencija kiča – od zlatnog luksuza do diskursa koji uljepšava stvarnost i prikriva njezine mračne strane. Pozivajući se na Milana Kunderu, podsjeća da je kič poricanje svega neugodnog.
Na kraju, govoreći o istini u doba laži, inzistira na znanstvenoj i novinarskoj odgovornosti. Iako se činjenice mogu tumačiti, one postoje, a bez njihove zajedničke osnove društvo tone u ekstremnu polarizaciju i prestajemo razgovarati jedni s drugima. To je, po Lipovetskom, možda najveća opasnost našeg hipermodernog doba.
Zašto svijetu ponestaje tamjana # kako klimatske promjene, pohlepa tržišta i nevidljivi rad tisuća sakupljača guraju svetu smolu prema izumiranju
Modni panel – Talent bez granica, hrvatska moda i važnost brendiranja prema EU i svijetu
