Pitanje koje se neizbježno nameće, kad je riječ o arhiviranju je - ima li smisla arhivirati brzu modu, je li to uopće moguće i potrebno?
Što ćemo, i hoćemo li uopće, čuvati od proizvodnje koja je po definiciji zamišljena kao prolazna? Ima li smisla današnje komade brze mode tretirati kao potencijalno vrijedne arhivske objekte ili je riječ o sustavu koji već u startu isključuje dugovječnost?
Vrijednost arhivskog komada ne proizlazi isključivo iz njegove starosti, već iz spoja nekoliko elemenata: kvalitete materijala i izrade, jasnoće dizajnerske namjere, inovativnosti kroja ili konstrukcije te sposobnosti da svjedoči o određenom trenutku u kulturnoj i industrijskoj povijesti.
Nova uloga kustosa i istraživača modnih arhiva # Između etike, tehničkog znanja i kreativne aktivacije: kako konzervacija promišlja budućnost odijevanja
Upravo u tom kontekstu postaje vidljiva razlika između današnje brze mode i odjeće proizvedene prije tridesetak godina. Čak i najjednostavniji, svakodnevni komadi iz tog razdoblja često su izrađeni od kvalitetnijih tkanina, s većom pažnjom prema konstrukciji i trajnosti, nego velik dio današnje masovne proizvodnje.
Brza moda, u svom suvremenom obliku, rijetko ispunjava te kriterije.
Proizvodni procesi optimizirani za brzinu i cijenu ostavljaju malo prostora za dugotrajnost, a još manje za ideju očuvanja.
Odjeća se proizvodi za trenutnu upotrebu, s unaprijed ugrađenim rokom trajanja, što je u izravnom suprotnom odnosu s arhivskom logikom, koja pretpostavlja stabilnost, materijalnu otpornost i mogućnost ponovne interpretacije kroz vrijeme.
Ipak, to ne znači da ništa iz današnje brze mode neće ući u arhive budućnosti.
Određeni komadi – osobito oni koji su rezultat specifičnih suradnji, tehnoloških pomaka ili jasno definiranih kulturnih trenutaka – mogu steći arhivsku vrijednost upravo kao dokumenti jednog problematičnog, ali ključnog razdoblja modne povijesti. U tom slučaju, njihova vrijednost neće ležati u kvaliteti izrade, već u sposobnosti da svjedoče o sustavu, njegovim proturječjima i posljedicama.
Za kustose, istraživače i kolekcionare to otvara novo područje odgovornosti.
Nova uloga kustosa i istraživača modnih arhiva # Između etike, tehničkog znanja i kreativne aktivacije: kako konzervacija promišlja budućnost odijevanja
Arhiv budućnosti neće se graditi isključivo na temelju estetske izvrsnosti, već i na sposobnosti kritičkog odabira. Čuvati ne znači nužno legitimirati, već razumjeti i kontekstualizirati.
U tom smislu, arhiv postaje prostor analize, a ne nostalgije – mjesto gdje se jasno razlikuje ono što je vrijedno očuvanja zbog svoje kvalitete od onoga što se čuva kako bi se razumjela logika jednog vremena.
Upravo zato pitanje brze mode i arhiva nije pitanje sentimentalnosti, već kriterija.
Ako je moda dokument društva, tada je i današnja masovna proizvodnja dio te priče.
No tek će promišljen, selektivan i odgovoran odnos prema onome što čuvamo omogućiti da budući arhivi ne budu puka skladišta viškova, već relevantni izvori znanja o modi, industriji i kulturi u kojoj je nastajala.
