Trachten jakna koju sam nosila tijekom svog boravka u Salzburgu i okolici ima dublje simboličko i semiotičko značenje te je povezana s kulturnim identitetom regije. Kroz vlastito iskustvo nošenja te vunene zeleno-sive jakne, uklopila sam se u kontekst lokalne kulture, izražavajući poštovanje prema tradiciji i pripadnosti zajednici.
Sam materijal od kojeg je 'lodenjacke' izrađena, čista vuna, otkriva priču o lokalnim obrtničkim tradicijama i kvaliteti proizvoda. Na prvi pogled, očiti su detalji specifične izrade, vez te posebnost dizajna, što dodatno pojačava osjećaj nošenja, kao i vrijednost ovog odjevnog predmeta. To nije samo komad odjeće, već je ona simbol duboko ukorijenjen u kulturni identitet regije.
Posjetila sam i muzej njihov tradicionalne odjeće u Kammerhofmuseum Bad Aussee, koji među ostalom obrađuje temu trachten odjeće. Odlični eksponati i etape razvoja etno dizajna otkrivaju važnost tradicije koja čini tkivo društva te povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost. No, kako bismo realizirali to dragocjeno tkivo, nužno je orijentirati se prema onome što vrijedi sačuvati, izradi i lokalnoj kulturi te je koristiti kroz svakodnevni život.
Kroz vlastito iskustvo, noseći tu jaknu, osjetila sam emotivnu poveznicu s lokalnim stanovništvom, kulturni kontekst te primijetila pozitivne reakcije i divljenje. Osjećaj poštovanja koji sam primijetila u očima ljudi oko mene, dokazuje nivo respektiranja tradicije i ponos. Lokalni ljudi trachten, lederhose, dirndl i Lodenjacke nose ne samo za svadbe i razne posebne prigode, već i kad je riječ o turizmu, tradicionalnim događanjima, ali i nekim posebnim poslovnim eventima te na mise.
Jedna od oduševljenih, bila je i vlasnica Marianne Goertz, vlasnica Vile Salis u Altaussee, s kojom sam se fotkala. Ona mi je ponosno otkrila da ima čak 25 dirndlica.
Uvidjela sam koliko je važno poštovati i cijeniti tuđe kulturno nasljeđe, a istovremeno izražavati svoju pripadnost i otvorenost prema različitostima. Bilo im je izuzetno drago da neka osoba iz druge države cijeni njihov izričaj te poštuje višestoljetnu tradiciju. Odjeća kao identitet ima veliku moć koju ljudi koriste kako bi obogatili i 'uokvirili' ne samo sebe, već i društvo u cjelini. Razmišljanjem o konceptu kulturne aproprijacije, osjetila sam važnost poštovanja i osjetljivosti prema kulturnim razlikama te da uistinu trebamo paziti kako koristimo i nosimo elemente tuđe kulture.
To iskustvo potaknulo me je na razmišljanje o važnosti očuvanja i promicanja kulturnog identiteta, kao i o potrebi za međukulturalnim dijalogom i poštovanjem. U svijetu sve veće globalizacije, očuvanje kulturne raznolikosti postaje sve važnije kako bismo izgradili otvoreno i inkluzivno društvo. Upravo kroz takav pristup, moguća je istinska razmjena i dijalog među različitim kulturama.
Evo što Wikipedia kaže o trachtenu: - Povijest trachta u 19. stoljeću neodvojiva je od povijesti pokreta u zemljama njemačkog govornog područja za promicanje narodne nošnje (Trachtenbewegung). Ideja o odobrenoj narodnoj nošnji datira još iz 18. stoljeća, a promicao ju je švedski kralj Gustav III. Početkom 19. stoljeća na kraljevskim dvorovima Bavarske i Austrije razvija se oduševljenje različitom nošnjom seoskog stanovništva. Zanimanje za tradicionalnu nošnju bilo je dio šireg kulturnog odgovora na poniženja koja su pretrpjela kroz opetovane strane invazije tijekom Napoleonovih ratova. Narodi njemačkog govornog područja istraživali su svoju kulturnu baštinu kao reafirmaciju vlastitog identiteta. Rezultat je bio procvat istraživačkog i umjetničkog rada usredotočenog na germanske kulturne tradicije, izražene u slikarstvu, književnosti, arhitekturi, glazbi i promicanju njemačkog jezika i folklora.
