Olivier Cresp jedan je od najpoznatijih suvremenih parfemskih autora, čovjek čiji su mirisi obilježili nekoliko desetljeća modne i olfaktivne povijesti.
Njegov potpis stoji iza klasika poput Angela Thierryja Muglera ili Light Blue Dolce & Gabbane, parfema koji su definirali estetske smjerove cijelih razdoblja.
Cresp ne govori o sebi kao o umjetniku, već o zanatliji koji pokušava razumjeti ljudsku potrebu za mirisom, kao svakodnevnim ritualom i produžetkom identiteta.
U Grasseu, na jugu Francuske, zrak ima drugačiju gustoću. Miriše na vosak, na zgnječene latice i vlagu koja se ujutro diže iz polja jasmina. U takvom se zraku rađaju parfumeri, ne slučajno, nego nasljeđem, ritmom, neizbježnim kontinuitetom.
Olivier Cresp jedan je od njih. Njegov svijet nije svijet spektakla, nego mirisa koji se prenose generacijama, tiho, gotovo ritualno, poput recepata koji se ne zapisuju nego prenose u povjerenju.
Danas, desetljećima kasnije, njegovo ime nosi težinu koju industrija više rijetko poznaje. Kad opisuje svoj put, govori o obitelji, o navikama, o ružama koje je njegov pradjed uzgajao kraj Grassea i o večerima kad bi se za stolom raspravljalo o bergamotu, mimosa apsolutu ili novoj berbi jasmina. U toj obiteljskoj tradiciji parfem nije bio luksuzni predmet, nego način da se razumije svijet, da se bilježi njegovo vrijeme, miris po miris.
„Kao dijete sam mislio da svi ljudi, u svim gradovima, rade parfeme,“ kaže. „Bilo mi je nezamislivo da bi netko mogao živjeti drukčije.“
Taj osjećaj zatvorene cjeline, svijeta u kojem sve vodi prema mirisu, oblikovao je Crespa i prije nego što je uopće znao što znači profesija „parfumer“. Dok su njegovi prijatelji učili razlikovati instrumente, on je učio razlikovati note ruže.
Kad nije bilo mjesta za njega u školama u Švicarskoj i Francuskoj, otišao je u New Jersey, u tvornicu aroma, i tamo prvi put spojio okus i miris. „Radio sam s ekstraktima, s okusima, kava, čokolada, orašasti plodovi. Kasnije sam shvatio da je upravo to ono što me vodilo prema ‘Angel’, prema ideji da miris može biti jestiv, emocionalan, gotovo fizički.“
Godina je 1992., a Thierry Mugler traži parfem koji bi bio drukčiji od svega na tržištu.
Ne lijep, ne sofisticiran, nego moćan. U industriji koja još uvijek ovisi o ružama i jasminima, Cresp predlaže nešto neočekivano: patchouli obavijen vanilijom, medom i čokoladom. Tako nastaje Angel, parfem koji mijenja pravila.
„Mugler nije htio cvijeće,“ priča Cresp. „Govorio je o djetinjstvu, o toplini kuhinje, o slatkoći kakaoa i kave. Htio je emociju, ne eleganciju.“ Taj parfem, i njegov uspjeh, otvorio je cijelu novu kategoriju, gourmand mirise i promijenio način na koji svijet razmišlja o senzualnosti.
Danas, tri desetljeća kasnije, Cresp o Angelu govori kao o iskustvu, ne o pobjedi. „Bio je to trenutak kad su ljudi prestali razmišljati o parfemu kao o ukrasu. Postao je uspomena, osjećaj, gotovo ovisnost.“
Nakon godina rada za velike kuće, Cresp osniva Akro, brend koji vodi s kćeri Anäis.
Ideja je jednostavna: mirisi koji opisuju ovisnosti, ali ne moralno, već ljudski.
„Htjeli smo govoriti o stvarima koje ljudi stvarno vole,“ kaže. „O kavi, cigaretama, čokoladi, noćima u kojima ne spavaš. O navikama koje nas čine ljudima, iako ih se često sramimo.“
Akro je anti-luksuzan u svojoj estetici. Mirisi su minimalistički, s ograničenim brojem sastojaka. Awake je miris kave koja se prolijeva po novinama. Smoke miriše na cigaretu koja gori na prozorskoj dasci. Dark je gorka čokolada, gusta i umirujuća. Svaki nosi trag konkretne svakodnevice, miris stvarnog života, ne idealiziranog.
Crespov kreativni proces podsjeća na rad slikara koji reducira motive dok ne ostane samo esencija. „Koristim petnaest, dvadeset sastojaka, ne više,“ objašnjava. „Ako dodam previše, izgubim se. Želim da miris bude figurativan, da ga možeš prepoznati, kao prizor iz vlastitog života.“
Najnoviji Akro miris, Crush, nastajao je deset godina.
Cresp ga opisuje kao „fragilni spoj ruže, badema i lycheea“, inspiriran ružičastim makaronima i slatkom nostalgijom pariških popodneva. „Htio sam miris koji je sladak, ali ne sentimentalan,“ kaže. „Kao kratki trenutak koji ostaje dulje nego što bi trebao.“
U Crushu se osjeća kontinuitet: kombinacija discipline i emotivnosti, racionalnosti i senzualnosti. Cresp ne traži spektakl. On pokušava rekonstruirati sjećanje, kao da miris može sačuvati ono što vrijeme briše.
Crespov ton postaje ozbiljniji kad govori o današnjem stanju parfemske industrije.
„Kad sam počinjao, godišnje je izlazilo tristo novih mirisa. Danas ih je više od deset tisuća. Sve je postalo prebrzo, previše, površno. Ljudi ne nose parfem da bi nešto osjećali, nego da bi nešto pokazali.“
Za njega je to simptom šire promjene. „Svi očekuju novitete, svaka tri mjeseca novi miris, nova priča. Ali pravi parfem traži vrijeme. On nije trend, on je dijalog između tijela i svijeta.“
U vremenu kad algoritmi predviđaju preferencije i umjetna inteligencija generira formule, Cresp ostaje vjeran intuiciji. „AI može kombinirati milijun formula. Ali ne može znati kako miriše jutro u Grasseu nakon kiše. To je razlika između znanosti i iskustva.“
Nakon gotovo pola stoljeća rada, nagrada i priznanja, Cresp ne govori o karijeri, nego o kontinuitetu.
„U ovoj fazi života želim samo da Akro ostane iskren. Da ljudi u njemu prepoznaju sebe. Ako miris nije osoban, ako ne izaziva osjećaj, onda je samo kemija.“
JEROBOAM KUN AMO # sjajan i zavodljiv parfemski ekstrakt u kojem kruška vlada nad svim notama
AMOUAGE # nova etapa za Library Collection: Opus XVI – Timber
NICHE. INFO # Thameen London – Florentine Diamond, nadahnut je legendarnim Florentinskim dijamantom, izgubljenim draguljem indijskog podrijetla iz 16. stoljeća
Cuir Infrarouge – Maison Crivelli # posveta moćnim ritmovima elektroničke glazbe @ PARFUMERIJA LANA
