Umjtnica tekstila Magdalena Abakanowicz (1930.-1917.) jedna je od najmoćnijih figura fiber arta 20. stoljeća. U vrijeme kada se tekstil još uvijek doživljavao kao tih, dekorativan i u sjeni tzv. “velikih” skulptorskih materijala, Abakanowicz ga je pretvorila u monumentalnu silu koja čini da se i najveće galerije doimaju premalima.
Njezini “Abakani” iz 1960-ih i 70-ih, viseće skulpturalne forme od jute, sisala i konoplje, vise poput živih organizama: dišu, pulsiraju i nadvijaju se nad posjetitelja, stvarajući iskustvo tijela u odnosu na drugo tijelo, nepoznato i neukrotivo.
Rođena u Varšavi 1930., sazrijevala je u traumatičnom kontekstu rata i poslijeratnog političkog nadzora. Ta iskustva oblikovala su njezin umjetnički vokabular prepun anonimnih figura, bezličnih tijela, skupina koje stoje zajedno, ali ne komuniciraju.
Skulpture poput Crowds ili Bambini djeluju kao kolektiv ljudskosti obilježen strahom i gubitkom individualnog identiteta.
U Abakanowiczinom radu vlakno postaje koža, ožiljak, povijest. Tkanje prestaje biti rukotvorina i postaje anatomija. Niti se skupljaju, uvijaju i gomilaju u oblike koji podsjećaju na torza, membrane, unutarnje organe.
Često je govorila o “energiji materijala”, onome što se ne vidi, ali se osjeća: vlakna nose tragove ruku koje ih obrađuju, ali i tiranije povijesti koja ih nadvija.
Svojom praksom uvela je tekstil u samu srž modernističko-suvremenog skulpturalnog diskursa.
Ne kao gost, nego kao gospodar prostora. Monumentalno, neustrašivo, dostojanstveno. Zahvaljujući njoj, fiber art više nikada nije mogao biti umanjen na kategoriju zanata. Postao je političan, fizički i emocionalno neizbrisiv.
Abakanowicz je u svom radu obrađivala ono što je univerzalno i bolno: ranjivost čovjeka, kolektivno pamćenje, težinu tijela koje preživljava.
Ostala je neumorna u potrazi za novim oblicima izraza, sve do kraja svoga života 2017., dokazujući da niti nikada nisu tek materijal, nego svjedoci našeg zajedničkog postojanja.
