Kimono je tradicionalna japanska odjeća, ali i simbol kulturnog nasljeđa, statusa, dobi, godišnjeg doba te umjetnosti odijevanja. U svijetu gejši i njihovih učenica, maiko, kimono je slojevit jezik kojim se prenose poruke, emocije i društvene uloge.
Njegove boje, uzorci, dužina rukava i način na koji se nosi odražavaju ne samo tradiciju, već i životne faze onih koje ga odijevaju.
foto: Bruce Tang, Unsplash
Razlika između maiko i gejši: Rukavi su ključni
Kad su se prve gejše pojavile, djevojčice koje su ulazile u svijet maiko znale su imati tek osam ili devet godina. Baš poput svojih vršnjakinja, nosile su kimono s posebnim naborima – kata age (肩上げ) na ramenima i sode age (袖上げ) na rukavima – kako bi mogli "rasti" zajedno s vlasnicom. Iako se danas maiko više ne priključuju ovom svijetu tako mlade, ti se nabori i dalje zadržavaju kao simbol njihove mladosti i statusa pripravnice.
foto: Aleksei Zaitcev, Unsplash
Maiko tradicionalno nose kimono s dugim, lepršavim rukavima poznatim kao furisode (振袖), rezerviranima za mlade i neudane žene – rukavi koji, kako se vjeruje, trebaju privući pogled mogućeg udvarača. Nasuprot tome, gejše – zrele, profesionalne žene – nose kimono s kraćim rukavima nazvanim kosode (小袖), čime se diskretno signalizira njihova zrelost i nenaglašena elegancija.
Hikizuri: Kimono koji klizi po podu
Jedan od najprepoznatljivijih elemenata odijevanja i maiko i gejši je hikizuri (引き摺り) – svečani kimono s produženim rubom koji se pri hodu vuče po podu. U razdoblju Edo to je bila odlika visoke estetike i prestiža, a ta se praksa zadržala do danas. Bez obzira na visinu, svaki hikizuri prosječno je dug oko dva metra, kako bi njegov rub graciozno pratio nositeljicu.
Kad nisu u prostorijama ochaye (čajnih kuća), gejše i maiko podižu rubove kimona lijevom rukom kako se ne bi vukli po ulici. Često se ispod glavnog sloja nosi dodatni zaštitni porub, hiyoku (比翼), koji se lako uklanja i pere, čuvajući pritom osnovnu tkaninu kimona čistom.
foto: Colton Jones, Unsplash
Simbolika svečanih trenutaka: Kuromontsuki
Za posebno značajne prigode, poput misedashi (službeni debi maiko) ili erikae (transformacija maiko u gejšu), oblači se najsvečaniji kimono iz okije – kuće kojoj pripadaju – pod nazivom kuromontsuki (黒紋付). Riječ je o crnom, formalnom kimonu ukrašenom s pet obiteljskih grbova (mon) i sretnim motivima poput ždralova (vjernost), kornjača (dugovječnost) i borova (snaga).
Kimono kroz godišnja doba
S promjenom godišnjih doba mijenja se i tekstura kimona. Od listopada do svibnja, nosi se awase (袷) – kimono od deblje svile s unutarnjom podstavom. Tijekom toplih mjeseci, od lipnja do rujna, gejše i maiko biraju hitoe (単衣) – kimono izrađen od lagane, nepodstavljene svile, idealan za ljeto.
foto: Unsplash
Za svakodnevne izlaske izvan čajnih kuća, nose se ležerniji komon kimono – prepoznatljivi po sitnim, ponavljajućim uzorcima (ko = mali, mon = simbol). U modnom smislu, komon kimono može se usporediti s trapericama i T-shirtom – jednostavan, praktičan i udoban. Detalji poput kata age na ramenima maiko i dalje jasno označavaju razliku u statusu između učenice i profesionalne gejše.
foto: Andre Benz, Unsplash
Sezonski uzorci: Priroda kao inspiracija
Motivi na kimonu pažljivo prate prirodni kalendar. Tijekom hladnijih mjeseci, od listopada do svibnja, prevladavaju motivi krizantema, šljiva, bora, bambusa, javorova lišća, leptira i trešnjina cvijeta. Ljeto donosi drugačiju paletu: hortenzije, prikazi tekuće vode, trstike, vatrometi, zvončići i vilini konjici oplemenjuju svilenu površinu kimona. U tom sezonskom ritmu, svaki kimono postaje nosiva slika – hommage prirodi i prolaznosti.
foto: Naveen Kumar, Unsplash
Modni dodaci - obavezne čarape i sandale
Uz kimono se tradicionalno nose posebne vrste obuće i čarapa koje upotpunjuju cjelokupan izgled i poštuju japansku estetiku pravilnog odijevanja.
Čarape: Tabi (足袋) - bijele pamučne čarape koje odvajaju palac od ostalih prstiju. Dizajnirane su tako da se mogu nositi uz tradicionalnu japansku obuću koja ima razdvojen prednji dio. Tabi čarape su obavezne u svečanim prigodama i u kontekstu nošenja formalnog kimona.
Boja: Najčešće bijela, jer simbolizira čistoću i formalnost. Maiko u nekim prigodama mogu nositi crvene ili šarene verzije, osobito u svečanijim ili umjetničkim nastupima.
Materijal: Pamuk, često s laganim ojačanjem na tabanu.
Zatvaranje: Na stražnjoj strani čarape nalaze se kohaze – metalne kopčice koje se zakopčavaju ovisno o širini gležnja.
foto: Gio Almonte, Unsplash
Obuća: Zōri i Okobo
Zōri (草履) ravne sandale koje se najčešće nose uz formalni kimono. Izrađene su od različitih materijala – od tkanine, lakirane kože do umjetnih materijala – a remen (hanao) prolazi između palca i ostalih prstiju, oslanjajući se na tabi čarape.
Stil: Elegantniji od geta, često sjajniji, s niskom potpeticom.
Prigoda: Svečane i formalne prigode – vjenčanja, ceremonije čaja, izlasci gejši i maiko u pratnji.
Okobo (おこぼ) su visoke drvene sandale koje tradicionalno nose maiko – posebno izrađene s visokim potplatima (ponekad i do 10 cm) i šupljinom koja stvara karakterističan zvuk pri hodu.
foto: Unsplash
Materijal: Lakirano drvo, najčešće u prirodnoj boji, ponekad ukrašeno cvjetnim motivima. Remen: Hanao je često crvene ili ružičaste boje kod mlađih maiko. Značenje: Zvuk okobo sandala pri hodu simbolizira djevojačku nevinost i prisutnost maiko na ulici.
Geta (下駄) drvene sandale s dvije “nogice” na donjoj strani. Rjeđe se nose uz formalni kimono, ali su čest izbor uz ljetne kimone (yukata).
Prigoda: Ležerne, ljetne prilike poput festivala. Napomena: Ne nose se uz tabi, već na bosu nogu.
Nošenje cipela i čarapa uz kimono strogo slijedi pravila tradicije, funkcionalnosti i estetike. Tabi čarape i zōri sandale znak su elegancije i poštovanja formalnog konteksta, dok okobo sandale daju mladenački pečat maiko odjevnim kombinacijama. U svakom detalju, od visine potpetice do boje remena, krije se poruka o statusu, dobi i svrsi odjevne kombinacije.
Foto: Randy Fath, Unsplash
foto: Unsplash
