Društvo povjesničara Hrvatske na sajmu umjetnina Art Zagreb ove godine sudjeluje s izložbom "Ikonologija potrošnje", koja krizira konzumerizam kroz naglasak na razumijevanje višeslojnosti umjetničkog djela.
Martina Petrinović, tajnica Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i izvršna urednica Peristila, znanstvenog godišnjaka za povijest umjetnosti, pojasnila je ovogodišnji koncept.
- Praktikum Dijalog povijesti umjetnosti i suvremene umjetničke produkcije – prilog razvoju kritičke misli predstavlja most između teorije i prakse. Svake godine polaznici – povjesničari umjetnosti – dubinski analiziraju teoretski tekst kako bi ispitali njegovu aktualnost i primjenjivost na suvremenu umjetnost. Ove godine u fokusu praktikuma bio je tekst Erwina Panofskog iz 1939., jedan od temeljnih tekstova naše struke povijesti umjetnosti. To je tekst koji je definirao metodologiju čitanja slike – od onoga što vidimo na prvi pogled, preko simbola ukorijenjenih u tradiciji, pa sve do dubljih, kulturnih i društvenih značenja. Iako je nastao u kontekstu pred rat i velikih svjetskih promjena, polaznici su ga trebali pročitati i propitati kroz prizmu suvremenosti - navodi Petrinović.
Izložba Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, predstavljena u sklopu sajma umjetnina Art Zagreb pod nazivom "Ikonologija potrošnje", polazi od pitanja kako u suvremenoj kulturi prepoznati dublje značenjske slojeve umjetničkog djela. U okruženju u kojem slike neprestano cirkuliraju, a vizualna prezasićenost postaje dominantno iskustvo konzumerističkog društva, usporeno i promišljeno gledanje postaje sve zahtjevnije. Takva vizualna dinamika ne utječe samo na naše navike opažanja nego i na samo razumijevanje umjetničkog sadržaja.
FOTO: PATRICIA JERKOVIĆ
Na izložbi sudjeluju umjetnici Sanda Anderlon, Stjepan Šandrk, Toni Fažon, Ivana Mrčela, Ana Lešković, Lorena Milković, Babaseka, Dora Ivković Cicko i Tisja Kljaković Braić.
Kustosi i članovi Društva povjesničara Hrvatske koji su ih izabrali su: Lorena Horvat, Marin Duić, Ana Plenča, Dubravka Prpić Znaor, Paula Špek, Dora Meštrović, Jelena Sedlar, Monika Cvetković, Sara Študir, Nika Dobrić i Ivana Skočibušić.
Unutar tog konteksta izložba se oslanja na metodološki okvir Erwina Panofskyja, koji je omogućio sustavno čitanje višeslojnosti umjetničkog djela. Njegov model razlikuje tri razine interpretacije: početni vizualni dojam, prepoznavanje motiva i simbola ukorijenjenih u povijesnoj tradiciji te, naposljetku, ikonološku razinu na kojoj se otkriva šire kulturno značenje djela. Upravo ta najdublja razina otvara prostor za razumijevanje kolektivnih mentaliteta, vrijednosti i misaonih obrazaca koji se upisuju u umjetničku praksu. Djela možda ne odražavaju izravno „duh vremena“, ali u njima prepoznajemo simptomatične načine razmišljanja koji oblikuju društvo.
Izložbu obilježava sugestivan ton i naglašena ironija – retorički modus koji je danas sve prisutniji. Naglasak nije na moralnoj osudi, nego na preciznom detektiranju kritičkih mehanizama.
Istodobno, izložba svjesno izlaže vlastiti paradoks. Smještena unutar sajma umjetnina, nalazi se u prostoru gdje se umjetnost istodobno kontemplira i prodaje. Slike su istovremeno predmet promišljanja i objekti tržišta, što kritičkom sloju izložbe daje dodatnu ironiju: analiziramo mehanizme konzumerizma dok ih istodobno reproduciramo. Upravo ta pozicija, umjesto da oslabi kritičnost, omogućuje jasnije promišljanje o tome kako razumjeti umjetnost u sustavu koji je istodobno oblikuje, distribuira i troši.
Dubravka Prpić Znaor inicirala je sudjelovanje umjetnice Ivane Mrčele, rad Limited Edition
Praktikum je zamišljen kao višemjesečni proces: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske raspiše poziv, jave nam se povjesničari umjetnosti, dobiju zadatak za čitanje, sudjeluju u online predavanjima i radionicama, a najvažniji dio je da stupe u kontakt s umjetnicima. Uglavnom je riječ o suvremenim hrvatskim umjetnicima, iako su prethodnih godina bili zastupljeni i umjetnici iz inozemstva. Zanimljivo je da se radi i o afirmiranim umjetnicima i o vrlo mladima, što dodatno otvara prostor za dijalog.
Lorena Meštrovič odabrala je umjetnicu Lorenu Milković, rad Konzumerlisa - foto: Ana Plenča
- U procesu nastanka izložbe mi mentori ne biramo teme niti interveniramo u sadržaj; tu smo kao ‘kormilo’ koje daje okvir, postavlja pitanja, a ne nudi odgovore. Važno nam je da polaznici koji imaju teoretsko znanje struke pronađu vlastiti glas i iskuse koliko je kompleksno proizvoditi javni događaj – od istraživanja i koncepta, preko suradnje s umjetnicima, do fizičke realizacije i odgovornosti prema publici. Za neke je to prvi susret s organizacijom izložbe i tek kroz konkretan rad shvate je li to njihov put, njihov interes ili njihova buduća profesija – navodi Martina.
Praktikum je zamišljen kao eksperiment, proces i prostor učenja, a ono što je najviše veseli jest da polaznici uvijek izaberu teme koje snažno odražavaju trenutak u kojem živimo – od NFT-a prije pet godina i fake newsa, preko binarnosti, i ove godine konzumerizma.
- Taj generacijski odgovor ne dobijemo tako što im zadamo teme, nego tako što stvorimo prostor u kojem se može misliti, pregovarati, pa i neslagati. Zato nam je dijalog ključan – dijalog između teorije i prakse, između povjesničara umjetnosti i umjetnika, i, na kraju, dijalog sa društvom u kojem djelujemo – naglasila je.
Suradnju s Art Zagrebom započeli su usred pandemije, u trenutku kada se činilo gotovo nemogućim okupiti ljude oko kulture. Paradoksalno, upravo su im online susreti tada omogućili da uključe kolege iz cijele Hrvatske i inozemstva, što smatraju velikim uspjehom.
Mihaela Rašica, Glazbalo
Od početka radimo u uvjetima koji nisu institucionalno stabilni – izložba se svake godine održava na novoj lokaciji i u novim okolnostima. To je izazovno, ali zahvaljujući iskustvu organizatora Art Zagreba, svake godine uspijevamo realizirati sjajnu izložbu. U samo četiri dana, koliko traje, izložbu posjeti tisuće ljudi, što je iskustvo koje galerijski prostori teško mogu pružiti, a na taj način dopiremo do publike koja inače možda ne konzumira suvremenu umjetnost - ističe.
Posebno zanimljiv aspekt suradnje s Art Zagrebom jest činjenica da se program odvija u sklopu sajma umjetnina – mjesta gdje se radovi prodaju, gdje se govori o cijenama, tržištu i vrijednosti. U uobičajenim izložbenim praksama razgovor o novcu često se izbjegava, gotovo kao tabu.
Stjepan Šandrk, Druženje
Drago nam je da smo ga mi na praktikumu uspjeli prevladati. Umjetnici bi trebali živjeti od svoga rada – kao što su oduvijek i živjeli – a povjesničari umjetnosti mogu i trebaju preuzeti ulogu posrednika između umjetnika i publike, ne samo u tumačenju značenja. Art Zagreb nam je dao platformu i povjerenje, što je ključno za realizaciju ovog malog programa za Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske. Kroz volonterski angažman i suradnju s Art Zagrebom, stvaramo prostor u kojem se mladi povjesničari mogu razvijati kao autori – aktivni tumači svijeta, a ne pasivni promatrači. Imamo sreću da festival vodi kolega povjesničar umjetnosti, Daniel Tomičić, koji razumije našu struku i svijet umjetnika. Svi mi – organizatori, mentori i predavači – radimo volonterski, jer smatramo da je naša profesionalna odgovornost stvarati prilike u kulturi koja rijetko pruža prostor eksperimentu, riziku i novim generacijama. Nadam se da ćemo imati dovoljno energije i entuzijazma i za sljedeće godine – naglasila je.
Tisja Kljaković Braić, Čovik u kesi
Suradnja s Društvom povjesničara Hrvatske važna je radi pojave novih suvremenih umjetnika te autora koji radovima komentiraju društvo, naveo je Daniel Tomičić, direktor sajma Art Zagreb. Zadovoljan je i s brojem posjetitelja, sajam je sve više viđen kao ključno mjesto umjetnosti u Hrvatskoj. „Sajam u tih par dana održavanja posjeti nekoliko tisuća ljudi. Publika raste i sve je raznolikija, od stručnjaka i kolekcionara do onih koji umjetnost tek otkrivaju. Art Zagreb ima tri jasna aspekta: umjetnički, ekonomski i edukacijski. Vjerujem da publika ovdje doista nauči nešto novo, osobito u kontekstu financijske pismenosti, koja posljednjih godina postaje važna tema u Hrvatskoj.“ Navodi i kako je cilj aktivirati i one koji u umjetnost ulažu ozbiljne novce. „Prema podacima Hrvatske narodne banke, u Hrvatskoj postoji oko tisuću ljudi koji spadaju u skupinu tzv. high-net-worth individuals, onih s imovinom većom od milijun eura, ne računajući nekretninu u kojoj žive. To je publika koja aktivno investira, ali dosad umjetnine uglavnom nije doživljavala kao investicijski instrument. Razlog je jednostavan: tržište je dugo bilo netransparentno, s velikim udjelom sivih transakcija i izrazito prisutnim problemom falsifikata preminulih autora. Kada nema računa, tragova kupnje i jasne mogućnosti kasnije prodaje, logično je da investitori odustaju.“ Ističe da je aukcijska kuća Artmark uvela promjene transparentnim načinom rada te da je bitno da ljudi vide kako je to jedan od ključnih elemenata scene umjetničkih radova. „Naša je misija pokazati da umjetnina nije samo dekor, nego predmet koji oblikuje prostor i istovremeno predstavlja vrijednu, dugoročnu investiciju. Kada postoji transparentnost, povjerenje i jasna infrastruktura, tada i tržište raste, a publika dobiva sigurnost da ulazi u segment koji je uređen, profesionalan i održiv.“ - zaključio je Tomičić.
Toni Fažon, Želim sve
Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske (DPUH) osnovala je 1956. godine skupina stručnjaka, i od tada je ostalo ključno nacionalno udruženje struke. Od samog početka, DPUH gradi mostove šireći znanje: objavljuje monografije i, na što su posebno ponosni, znanstveni časopis Peristil. Časopis izlazi već sedam desetljeća, a danas ga priznaju i najstrože međunarodne baze, što je dokaz naše trajne posvećenosti kvalitetnoj komunikaciji.
Babaseka, Svatovi snahe Mimine
Sljedeće godine, 2026., slavimo 70. obljetnicu DPUH-a. Povodom tog važnog jubileja, u lipnju (11.–13. 6.) organiziramo 6. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti pod nazivom "Povjesničar umjetnosti kao autor". Povijest umjetnosti se u Hrvatskoj podučava već gotovo 150 godina. Smatramo da je upravo sada vrijeme za introspekciju: kakvo je mjesto naše struke unutar humanistike danas? Što znače autorstvo i kritički glas u eri kada strojevi ne samo da proizvode stvari i slike, već sve češće generiraju i ideje, čak i mišljenja? - ističe Martina.
Slična su se pitanja postavljala i ranije. Uoči Drugog svjetskog rata, Erwin Panofsky u Americi je pisao o povijesti umjetnosti kao humanističkoj disciplini. Danas, gotovo stoljeće kasnije, živimo u drugačijem, ali jednako nestabilnom vremenu, u kojem je pitanje ljudskog mišljenja i autentičnog stvaralaštva ponovno ključno.
- Na ista su pitanja pokušali odgovoriti i polaznici našeg ovogodišnjeg praktikuma – pitanja koja u središte svojeg interesa uvijek postavlja cijela humanistika. Povijest umjetnosti ne proučava samo prošlost; ona nam je alat za razumijevanje sadašnjosti. Naš je zadatak očuvati sposobnost dubinskog čitanja, kritičkog razmišljanja i prepoznavanja onoga što nas, u lavini informacija i slika, čini ljudima – zaključila je Martina.
Ana Lesković_U ime oca, sina i dopamina svetog
Sanda Anderlon_Prijateljice
