Belgijski dizajner Glenn Martens pokazuje izniman talent za reinterpretaciju naslijeđa velikih modnih kuća, dok ostaje u balansu suvremenog ritma. Dokazao je to u sklopu Haute Couture tjedna mode u Parizu.
Baš kao što je njegov rad u Dieselu čvrsto ukorijenjen u DNK talijanske denim etikete, tako i njegov debi za Maison Margiela Artisanal jesen 2025. kolekciju počinje od temelja, od povratka ključnim Margielinim kodovima i očuvanja teatralnosti koju je u kuću unio John Galliano.
Martens je 9. srpnja publiku poveo na isto mjesto gdje je Martin Margiela održao svoju posljednju reviju u ožujku 2009., pariški kulturni centar Le Centquatre. Podovi su bili prekriveni fragmentiranim pločicama, dok su zidovi bili obljepljeni slojevitim, izblijedjelim posterima, poput svjedoka prošlih dekada, kao da nikada nisu ni uklonjeni.
U takvom, gotovo melankoličnom ambijentu, prva silueta odmah oživljava duh 2009., prozirne, oklopne haljine i kaputi od poliuretana, uz nezaobilazne Margieline maske u raznim oblicima.
No, zatim revija kreće u novom smjeru, modeli se pretvaraju u hodajuće skulpture od rastaljenog metala, a grandiozne metalik haljine djeluju poput užarenih ruda.
ESTETIKA PROPADANJA U VISOKOJ MODI
Hommage Gallianu itekako je očit, ističu se pretjerana korzetirana silueta, cvjetni uzorci s patinom prošlih stoljeća i dramatična dekadencija.
DEKADENCIJA, DEKONSTRUKCIJA I DEZINTEGRACIJA
Martens uspješno prevodi te barokne fragmente u Margielin jezik dekonstrukcije: patchwork tekstili oblikuju balonere, dugačke suknje i pripijene haljine koje djeluju kao da su sastavljene od povijesnih tragova.
Ubrzo se počinje nazirati estetika propadanja. Polo majica ukrašena draguljima izgleda kao da je iskopana iz zemlje, dok traperice podsjećaju na najstariji pronađeni par iz napuštenog rudnika.
Jakne i suknje od kože djeluju čvrsto i istrošeno, a čak i lagani materijali poput tila i šifona izgledaju spaljeno i izblijedjelo.
Čipka u ovoj kolekciji djeluje kao produžetak kože. Siluete su ukrašene iluzijom tila i čipke koja postupno prelazi u trodimenzionalne oblike, kao da od tijela niču novi slojevi identiteta i osjeta, naveo je Martens.
Ipak, Martens za kraj šalje poruku obnove. Muški sako i suknja optočeni smaragdima kombinirani su s kromiranom amorfnom maskom, a potom se na pisti pojavljuje haljina dugih rukava, prekrivena zlatnim blagom.
Pjenasta tulle silueta asocira na procvjetale latice, zaokružena glavom nalik buketu, dok se prozirna plastika vraća u obliku kaputa u tehnikolor spektaklu.
Kolekcija kulminira jednim od rijetkih komada u punoj boji, energičnom limeta zelenom kombinacijom, s naboranim korzetom i lepršavom suknjom, koja simbolizira novi početak. Sljedeće poglavlje Maison Margiela kuće započelo je s eksplozijom vizije.
Revija snažno potvrđuje da se kroz modu može artikulirati priča o završetku jednog poglavlja i početku novoga.
U njoj propadanje nije kraj, već početak transformacije. Estetika raspadanja, s poderanim teksturama, nagorenim tkaninama, ogoljenim siluetama i fragmentiranim formama, ne prikazuje destrukciju, već tranziciju, stanje između staroga i novoga.
Martens vješto koristi jezik nedovršenog i dekonstruiranog, kako bi oživio ideju da ljepota može nastati upravo iz onoga što djeluje napušteno, korišteno, potrošeno.
Kolekcija se razvija kao vizualna pripovijest, u kojoj se dekonstrukcija pretvara u sredstvo obnove, a komadi koji su nekoć djelovali kao relikti prošlosti postaju nositelji nove vizije.
Završni izlazi kolekcije to potvrđuju, boje se vraćaju, siluete omekšavaju, a tkanine poprimaju gotovo organsku, živu kvalitetu. U spoju plastike, tila, metala i boje, rađa se novo značenje.
Ono koje ne briše tragove prošlosti, već ih koristi kao temelj za obnovu, novi identitet i pozitivnu projekciju budućnosti.
