U bespućima fejsa ovih dana naletim i na neke drage priče, ova je zapravo – o mojim susjedama. Lidija i kćer Romana se bave keramikom, mama Lidija Filipec – Stanislav je članica ULUPUH-ove sekcije za keramiku, porculan i staklo.
- Nagrađivana je na izložbama, kao što je bio i moj tata Vladimir Stanislav, također član ULUPUH-a i ZUH-a. To je i moj plan u nekom trenu, kad ulovim vremena – veli mi kćer Romana i dodaje: - Ovo ti je neka naša priča, voljela bih da je preneseš tak ko family thing jer to i je, pa ti prvo šeram opis s naše facebook stranice - .
Sve je počelo davnih dana kad je Lidija upoznala svog Vladimira, između ostalog, keramičara s Primijenjene. Osnovali su obitelj, došla je i Romana, a Lidija - inače učiteljica - uz Vladeka je počela raditi keramiku. Kad je Romana malo odrasla, pridružila se i ona. Ovo je naš obiteljski posao. Kod nas je uvijek bilo veselo, uvijek se nešto stvaralo, razmjenjivale su se ideje i dijelili savjeti. Oduvijek živimo u kreativnom neredu i životinje nam se motaju oko nogu.
Vladeka nam nažalost više nema, on sad negdje iznad oblaka svira klavir i čuva nas, a mi smo nastavile raditi, onako kako nas je on naučio. Fali nam.
Bavimo se proizvodnjom dekorativne i uporabne keramike, radimo suvenire, poklone po narudžbi, izlažemo na izložbama. Uspješno surađujemo s brojnim galerijama i suvenirnicama po cijeloj Hrvatskoj. Veseli nas svaki upit, svaka lijepa suradnja i zadovoljni kupci. Svi naši radovi su ručni rad i unikati. Volimo eksperimentirati, stvarati, vrtiti na lončarskom kolu. Volimo i izazove.
To je, dakle, s fejsa, a stavila sam to ovdje jer sam znala i njihovog pokojnog tatu, Vladeka, znal je dolazit i kod nas svirat na mom klaviru. Bio je pravi virtuoz. Sve to pomalo me vraća u djetinjstvo, oduvijek žive pored nas. Da ne duljim, ovo je novo, postavila sam Romani par pitanja. Ovo su njezini odgovori.
- Velika većina naših radova stvorena je rukama uz pomoć malo alata. Najčešće radimo s bijelom glinom. Od početka modeliranja do gotovog proizvoda, svaki keramički predmet nam puno puta prođe kroz ruke: glina se prvo modelira, pa se gotovi predmet nekoliko dana suši, retušira ako je potrebno, pa slijedi prvo paljenje u našoj peći za keramiku. Naša keramika pali se na ravno 1000 stupnjeva C. Nakon hlađenja praznimo peć, slijedi farbanje i glaziranje, pa još jedno paljenje na istoj temperaturi. Kalupe ne koristimo gotovo nikad, a nerijetko ćete na našim proizvodima vidjeti i otiske prstiju.
Mama Lidija je i majstorica na lončarskom kolu, tako da radimo i šalice, vaze, zdjelice, aroma-lampe... Radimo zajedno, ali svaka ima svoje proizvode.
Lidija radi anđele, jaslice, vazice s cvijećem, dekorativne prozorčiće na kojima se suši veš, kućice, križiće, snjegoviće, adventske vijence, kumice u tradicionalnim nošnjama sa šestinskim kišobranom - neke čak imaju i svoj štand kao na Dolcu ili Splavnici, a najviše voli raditi Jaslice. One su mi baš posebne, prekrasno jednostavne i svečane.
Ja uglavnom radim životinje, figurice i skulpture, lampe, vječne kalendare, solenke. Tako se tu nađe pasa i mačaka, ribica, ježeva, ovčica... Teško je to sve nabrojati jer zaista radimo svašta, a radimo i po narudžbi i idejama naših kupaca.
Neke poslove smo si podijelile: mama Lidija glazira i puni/prazni peć, vrti na lončarskom kolu, ja dostavljam, šaljem proizvode, pišem postove na facebook stranici, dogovaram se s potencijalnim kupcima. Dosta toga radimo i kako koja stigne, treba na sve zalijepiti deklaraciju, dobro zapakirati, pogotovo ako se šalje van Zagreba.
Kad vodiš svoj posao, moraš biti i umjetnik i šljaker, dostavljač, manager, računovođa, fotograf... Sve radimo same. Zato kasnimo s pravom internet stranicom i profi fotkama naših proizvoda, jer uglavnom nemamo vremena za to, iako je to bitna stavka svakog poslovanja.
Imamo otvorenu domaću radinost, pa po zakonu ne smijemo imati pravi web shop niti javno isticati cijene. Sve ide preko inboksa naše Facebook stranice Atelier Stanislav.
https://m.facebook.com/stanislavkeramika/
Ove godine nam je Facebook spasio poslovanje. Do sada se glavni dio našeg poslovanja bazirao na suradnju s galerijama i suvenirnicama, ali ove godine je zbog pandemije potražnja drastično pala, pa smo počele tražiti nove načine kako doći do kupaca, a nakon par mjeseci nam je i uspjelo, vratile smo se maloprodaji koja nas zapravo veseli, jer uvijek uleti neka luda, zabavna i neobična narudžba.
Upravo danas sam isporučila jedan vječni kalendar s mačkama rađenim prema fotografijama stvarnih maca, čija vlasnica me zamolila da na kalendaru umjesto klupka vune stoje upaljač i štapići za uši jer to njezine mačke kradu i skrivaju pod kauč.
Tako da se trenutno naši proizvodi mogu pogledati na fb stranici, ljudi nam se mogu javiti komentarom ili porukom, javimo im sve, info oko cijena, ostvarivanja narudžbe, dostave, načina plaćanja, dogovaramo se za proizvode po želji.
Uglavnom, naš posao nas jako veseli, zna biti naporno kad se zagužva kao pred blagdane, ali vrijedi truda kad možeš preživjeti radeći nešto u čem uživaš.
