U najjednostavnijem smislu: art nouveau karakteriziraju organske, valovite i prirodne forme, dok je art déco poliraniji, simetričniji i geometrijski stroži. No ta razlika nije tek formalna, svaki od ova dva stila proizišao je iz različitog društvenog i kulturnog konteksta.
Razlike i sličnosti dvaju stilova koji su obilježili prijelaz iz 19. u 20. stoljeće
-
Kako su se Art Nouveau i Art Déco oblikovali u različitim povijesnim kontekstima?
-
Koje filozofske i estetske vrijednosti zastupaju?
-
U čemu se susreću, a u čemu razilaze?
-
Što im je zajedničko kao stilovima koji su oblikovali moderni vizualni identitet urbane Europe i Amerike?
NASTANAK PRIMIJENJENIH UMJETNOSTI
Stoljećima su zapadnoeuropske akademije smatrale slikarstvo i kiparstvo „visokom umjetnošću“, dok su dizajn, arhitektura i dekorativne umjetnosti bile percipirane kao „niže“ discipline. Ta je hijerarhijska podjela dugo odvajala tzv. „likovne“ i „primijenjene“ umjetnosti.
No krajem 19. stoljeća, uoči još jednog neoklasičnog vala, raste želja za oslobađanjem od krutih povijesnih stilova. Istodobno, industrijska revolucija sve više mehanizira proizvodnju, što izaziva reakciju umjetnika koji se okreću obnovi zanatstva i ručne izrade.
ART NOUVEAU – SINTEZA PRIRODE, UMJETNOSTI I MODERNOSTI
Pokret koji se iz toga rađa nazivamo art nouveau – u Francuskoj, dok u drugim zemljama ima različite nazive:
- Jugendstil u Njemačkoj i nordijskim zemljama (prema časopisu Jugend)
- Sezessionstil u Austriji (prema bečkoj secesiji)
- Tiffany stil u SAD-u
- Glasgow stil u Ujedinjenom Kraljevstvu
Art nouveau se javlja između 1890. i 1914., a važnu ulogu u njegovoj popularizaciji imala je pariška galerija La Maison de l’Art Nouveau u vlasništvu Siegfrieda Binga. Stil karakteriziraju elegantne, valovite linije, inspirirane prirodom, biljkama, cvjetovima, životinjskim oblicima, ali i japanskim
dopamine culture # kako je kultura trenutnog zadovoljstva oblikovala suvremeni modni pejzaž
drvorezima, čije su zaobljene forme i cvjetni motivi postali iznimno utjecajni u Europi.
Art nouveau nije bio ograničen na slikarstvo i kiparstvo, već je oblikovao:
- grafički dizajn
- interijere
- namještaj
- staklo i keramiku
- arhitekturu (npr. Victor Horta, Hector Guimard)
- sve do nakita i odjeće
Primjerice, djelo Gustava Klimta, portret Adele Bloch-Bauer I (1907.), objedinjuje dekorativnost, simboliku i zlatnu ornamentiku karakterističnu za ovaj stil.
EKSPLOZIJA POPULARNOSTI 1900.
Svjetska izložba u Parizu 1900. (Exposition Universelle) dala je snažan zamah art nouveaua.
Gotovo 50 milijuna posjetitelja imalo je priliku vidjeti najsuvremenije umjetničke i tehničke inovacije epohe. No, iako trijumfalan na izložbi, stil ubrzo ulazi u stagnaciju, a izbijanjem Prvog svjetskog rata njegova je dominacija završena.
ART DÉCO – GEOMETRIJA, LUKSUZ I INDUSTRIJSKI SJAJ
Već prije Prvog svjetskog rata art nouveau blijedi, a novi duh vremena rađa stil art déco – dekorativni izraz modernosti. Uspon društvene pokretljivosti, luksuzne potrošnje i vjere u tehnološki napredak čine plodno tlo za novu estetiku.
Za razliku od art nouveaua, čije su geneze bile višestruke, art déco je imenovan po jednoj konkretnoj manifestaciji: izložbi Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes održanoj u Parizu 1925. U Francuskoj se stil nazivao i Style Moderne.
Ova izložba prikazala je najsuvremeniji dizajn i vrhunsku izradu tog vremena, spajajući modernost s luksuzom. Iako se danas čini kao povijesno zaokružena i stilistički uglađena epoha, nije bila univerzalno dobro prihvaćena, mnogi su je kritizirali zbog nedostatka povezanosti s društvenom stvarnošću i svakodnevnim životom. No to i nije osobito iznenađujuće: promjena je rijetko laka, a osobito nakon trauma koje je društvo pretrpjelo tijekom rata.
Umjetnici, arhitekti i dizajneri predstavili su svijetu hrabre geometrijske oblike, intenzivne boje te nove materijale poput kroma, stakla i egzotičnih vrsta drva. Izložba nije samo definirala novu estetsku paradigmu, već je označila i početak globalnog utjecaja art décoa.
Art déco se oblikovao pod utjecajem:
- kubizma (Picasso, Braque)
- egipatske, asirske i majanske umjetnosti
- strojeva i industrije
- geometrije i stroge simetrije
Oblici su pojednostavljeni, stilizirani, a dekori reducirani. U dizajnu i arhitekturi dominiraju dijamanti, cik-cak linije, sunčevi zraci, motivi brzine, pokreta i mehanike.
Materijali i discipline
Art déco obuhvaća:
- arhitekturu (Chrysler Building u New Yorku, 1930.)
- skulpturu (Pierre le Faguays, André Bouraine)
- nakit i staklo (René Lalique)
- namještaj, tekstil, automobilski dizajn
- industrijske proizvode (npr. boca Coca-Cole kao primjer primijenjenog art décoa)
- Staklo je imalo posebno mjesto – često obrađeno tehnikama pjeskarenja i graviranja, simbol luksuza međuratnog razdoblja.
SUMRAK STILA
Velika gospodarska kriza 1930-ih snažno pogađa stil čija je proizvodnja bila povezana s luksuzom i skupim materijalima. U arhitekturi art déco sve teže konkurira rastućem funkcionalizmu i racionalizmu, osobito idejama Le Corbusiera, koji kuću definira kao „stroj za stanovanje“ i odbacuje svaku dekoraciju.
S poratnim razdobljem i rastom modernističke paradigme (Bauhaus, CIAM), art déco postupno nestaje iz središnjeg toka arhitekture i dizajna, preživljavajući tek u tragovima unutar industrijskog dizajna i hollywoodske scenografije.
