Ulaskom u hotel, osim lijepog interijera, na zidu privlači pogled - motiv ljubavnih pisama. Prilikom rekonstrukcije, naišli smo na ljubavna pisma koja su postala element uređenja u prostoru te time naglasili važnost povijesti i emocija u prostoru koji ima dugu priču - navodi direktor hotela Sunrose 7, Anže Čokl. Otkrio nam je detalje ove autentične lokacije.
Na Triglavskoj cesti 7, pod krošnjama gotovo stoljetnih kestena, stoji zgrada koja je nadživjela carstva, ratove i tranzicije. Danas je poznajemo kao Sunrose 7, heritage boutique hotel u Bohinju, no njezina priča započinje 1890. godine, kada ju je dao sagraditi poduzetni trgovac drvom i veleposjednik Janez Markeš. U vremenu kada se Bohinj tek otvarao prema svijetu, Markeš je prepoznao priliku: blizina jezera i planina, netaknuta priroda i nova prometna povezanost mogli su od ovog kraja stvoriti destinaciju.
Prekretnica dolazi 1906., otvaranjem željezničkog tunela u Bohinjskoj Bistrici. Pruga koja je povezivala Beč s Trstom i Venecijom donijela je novi val gostiju i ubrzala turistički razvoj cijelog područja. Hotel Markeš – današnji Sunrose 7 – našao se „na pravom mjestu u pravo vrijeme“. Ubrzo postaje najuglednije prenoćište u Bohinju, mjesto gdje odsjedaju članovi austro-ugarske kraljevske obitelji, liječnici, visoki vojni časnici, pjesnici i drugi uglednici tadašnjeg društva.
Knjige bilježe da je već 1907. hotel nudio sobu s privatnom, grijanom kupaonicom – iznimku ne samo u alpskoj regiji, nego i šire. U isto vrijeme, Bohinj dobiva reputaciju „naše Švicarske“, kako ga je nazivao lokalni župnik Janez Piber, ističući romantičnu ljepotu krajolika.
Pod kestenima, između željeznice i planina
Godine 1902., tijekom izgradnje željeznice, posađen je drvored kestena uz tadašnju glavnu ulicu. Dio tog zaštićenog nasada i danas raste na rubu hotelskog imanja. Pod njihovim krošnjama razvila se Kavarna pod kostanji – restoran i vrt koji su desetljećima bili društveno središte mjesta.
U doba gradnje tunela, hotel je bio mjesto susreta inženjera, zapovjednika i radnika. Kasnije su se ondje održavale plesne večeri, svečane dodjele nagrada s međunarodno poznatih sanjkaških natjecanja na stazi Belvedere, dugoj tri kilometra. Bohinj je tada bio dio sportskog kalendara Monarhije; o utrkama se pisalo i u bečkim sportskim listovima, a večernji ples u hotelu bio je neizostavan završetak dana.
Ratovi, granice i konfiskacije
Prvi svjetski rat naglo prekida turistički uzlet. Bohinj postaje zaleđe Soške fronte, a hotel, poput cijele regije, osjeća posljedice rata i nestašica. U podrumima su se skrivale zalihe hrane i oružja. Janez Markeš umire pred kraj rata, ostavljajući obitelj u teškim okolnostima.
Rapallskim ugovorom 1920. granica prolazi grebenima donjih bohinjskih planina, a Bohinj ponovno postaje strogo vojno pogranično područje. Turizam zamire, glad postaje svakodnevica. Hotel ipak opstaje, zahvaljujući upornosti obitelji i povremenim ulaganjima u obnovu. Tridesetih godina restoran je ponovno poznat po dobroj lokalnoj kuhinji, a strani gosti polako se vraćaju.
Drugi svjetski rat donosi novu tragediju. Nakon 1945. imovina je konfiscirana, a hotel prelazi u ruke nove vlasti.
Tijekom socijalističkog razdoblja mijenja ime u Črna Prst, pod kojim ga i danas pamte mnogi stanovnici Bohinja. Iako je restoran bio popularan, osobito u zimskim mjesecima dok je radilo skijalište Kobla, zgrada nikada nije u potpunosti povratila prijeratni sjaj.
Zima, outdoor i uživanje oko Bohinja # skijanje na Vogelu i Soriškoj planini, s pogledom na fascinantan Triglav (kad nema magle)
Slijede desetljeća stagnacije i propadanja. Objekt se preprodaje, pojavljuju se planovi o prenamjeni u apartmane, no lokalne vlasti i konzervatorska služba inzistiraju na očuvanju izvorne namjene i volumena zgrade iz 1890. Upravo ta odluka pokazat će se presudnom za njezinu budućnost.
Novo poglavlje
Godine 2018., nakon niza neuspjelih investicija, zgrada napokon dobiva vlasnika s drugačijom vizijom. Projektna dokumentacija pripremljena je u rekordnom roku, građevinska dozvola izdana iste godine, a radovi započinju u kasnu jesen, po bohinjskoj kiši. Nakon devet mjeseci i devet dana, 2019. godine, hotel je ponovno otvoren – ovaj put kao Sunrose 7 Heritage Boutique Hotel.
Obnova nije značila brisanje prošlosti, nego njezino pažljivo čitanje. Sačuvani su proporcije, arhitektonski elementi i ambijent, dok su interijeri oblikovani suvremenim, ali nenametljivim jezikom prirodnih materijala. Stoljetni kesteni ostali su čuvari vrta, kao i nekada.
Prirodni bazen kao nastavak priče
Najnoviji sloj u dugoj povijesti kuće jest biodinamički prirodni bazen u hotelskom vrtu. Umjesto klora i kemijskih sredstava, voda se pročišćava uz pomoć biljaka, kamenja i šljunka kroz sustav biofiltra koji oponaša prirodne procese. Regeneracijska zona odvojena je od prostora za plivanje, a suvremena tehnologija – senzori, mehanički filtri i pumpe – diskretno osigurava stabilnost sustava.
Terase uz bazen i iznad obližnje rijeke oblikovane su tako da ne dominiraju krajolikom, nego ga prate. Zvuk vode, svjetlo koje se lomi na površini i pogled prema Julijskim Alpama stvaraju atmosferu koja je bliža planinskom jezeru nego klasičnom hotelskom bazenu.
U tom spoju starog i novog, prirodnog i arhitektonskog, Sunrose 7 nastavlja priču započetu prije više od stoljeća. Nije riječ o spektakularnoj transformaciji, nego o autentičnoj obnovi kontinuiteta – kući koja je preživjela povijest i danas ponovno živi, svjesna svega što je prošla.
