Netflixova nova uspješnica House of Guinness vodi nas u raskošne i kontrastne svjetove 19. stoljeća, od Dublina i irskih sela do njujorških ulica i salona. Serija, inspirirana jednom od najpoznatijih europskih dinastija, obogatila je dramu kostimografijom koja je jednako narativna koliko i vizualno impresivna.
FOTO: NETFLIX
Kostime potpisuju Edward K. Gibbon i njegova suradnica Nadine Clifford, a njihov rad pokazuje kako povijesna moda može izgledati svježe, uzbudljivo i suvremeno interpretirano.
Edward K. Gibbon – novo lice povijesne kostimografije
„Christine mi je od početka bila fascinantna,” govori Gibbon. „Već nakon dva scenarija imao sam jasnu viziju nje kao punkerske autsajderice, likovI su bili tako dobro napisani da su kostimi gotovo sami izranjali iz teksta.”
Iako je već radio projekte smještene u isto razdoblje, Gibbon je za House of Guinness tražio „novi kut gledanja”. Fokus je bio na Irskoj, rijetko prikazanoj u tom razdoblju te na klasnim slojevima: od sela pogođenih glađu do najbogatijih pripadnika Guinnessove obitelji. „Htjeli smo prikazati pivovaru ne kao tmurnu ‘tvornicu iz starih vremena’, nego kao seksi, moćan svijet industrije i filantropije,” dodaje.
U istraživanju su se usmjerili na radnike i uniforme diljem svijeta te na paletu boja inspiriranu samim Guinnessom. „Crna nikad nije samo crna, unutar Guinnessa postoje tonovi crvenog, zelenog, zlatnog. Umjesto sepija-tonova željeli smo bljeskove boje i teksture koje oživljavaju svijet.”
I likovi Guinnessovih nisu bili kostimirani stereotipno bogato. „Oni su navikli na svoje bogatstvo, ne moraju ga pokazivati. Zanimali su nas kontrasti između braće posebice Edwarda, za kojeg smo našli rijetku fotografiju s ogromnim cilindrom i dječjim licem. Izgledao je kao dijete u odjeći svog oca, i to je postalo ključ za njegov kostim.”
Poseban užitak bio je stvarati sve iznova. „Danas je rijetkost imati priliku šivati komade od nule. Mi smo to radili za gotovo svakog lika. Gledati Adelaide na konju u jahaćem kostimu koji smo izradili bilo je prekrasno.”
Nadine Clifford – detalji koji pričaju priču
Asistentica kostimografkinje Nadine Clifford dodaje da su sitnice ključne. „Raffertyjeve medalje, Christinein bodež, detalji koji nisu uvijek suptilni, ali likovima daju snagu i nepredvidljivost. Dervla (Agnes) je još jedan vrhunac, potpuno se predala probama.”
Za njujorške scene fokus je bio na raznolikosti. „Edward je napravio sjajne mood boardove. Htjeli smo što više boje i etničkog bogatstva, a ipak ostati vjerni epohi. Čak smo pronalazili povijesne fotografije koje su nam dokazale da su ‘neočekivane’ kombinacije zaista postojale.” Zimske scene prikazale su krzna i golema kapute s malim melon-šeširima, igranje proporcijama i teksturama, pa čak i „divlji zapad” vibe s kožom i kaubojskim detaljima.
Nadine posebno pamti Dervline viktorijanske naočale dijamantnog oblika. „Nosila ih je na pogrebu, svoju prvu scenu i koristila ih toliko suptilno da su postale produžetak lika. Anthony je odmah reagirao na to što je radila.”
Vjenčanja kao modna scena
Dva vjenčanja u seriji bila su prilika za dva potpuno različita pristupa. „Olivia je živjela u svom fantastičnom svijetu, poput Marie Antoinette u Versaillesu, sve ružičasto, pastoralno, pahuljasto. Ona je režirala vlastitu svadbu: sluge u ružičastom baršunu, golem slojevit outfit s ručno rađenim svilenim cvjetovima umjesto buketa. Bilo je pretjerano, ali prekrasno, u jednom trenutku doista je djelovalo kao da radimo Danielleinu stvarnu vjenčanicu,” prisjeća se Gibbon.
Adelaideino vjenčanje bilo je sušta suprotnost. „Ona je modernija, odlučna biti ona koja ima moć. Preskočili smo tri godine unaprijed, silueta se promijenila, pa je haljina bila uža, strože krojena, inspirirana jahaćim uniformama i muškim prslucima. I dalje krem, profinjena, ali minimalna – sve je bilo u savršenom kroju i stavu. Gosti su imali laganu tematsku poveznicu, ali ništa strogo kao kod Olivije.”
Suvremeno oko za povijesnu modu
Na kraju Clifford naglašava da su Edwardovi mood boardovi, puni slika, fotografija i skica, bili temelj cijelog procesa. „Uvijek radimo neku vrstu ‘period’ verzije razdoblja. Danas reinterpretiramo 1800-e kroz našu prizmu 2020-ih, baš kao što su 1990-e imale svoju viktorijansku verziju.”
Rezultat je kostimografija koja House of Guinness pretvara u vizualnu gozbu: povijesno utemeljenu, ali živu i suvremenu, punu tekstura, boja i osobnosti.
ZEPTER HOTELI # spoj luksuza, tradicije i inovacija
POVIJESNE LOKACIJE # Gdje je Netflix snimao seriju "House of Guinness"?
