U svijetu suvremene umjetnosti, kustosi igraju ključnu ulogu u oblikovanju scene. Njihova sposobnost da prepoznaju umjetničku izvrsnost u najranijim fazama nečije karijere često određuje sudbinu pojedinog autora, pa i čitave umjetničke scene. No što zapravo traže i gdje to nalaze?
Nekoliko istaknutih kustosa podijelilo je uvid u svoj proces otkrivanja novih talenata, onih za koje, kako vjeruju, tek slijedi trenutak priznanja.
Njihove priče pokazuju kako istinski utjecaj proizlazi iz znatiželje, znanja, konteksta i intuicije.
"Hangama Amiri: A Homage to Home"
Umjetnost i geopolitička osjetljivost
Premda suvremena umjetnost ulazi u novo razdoblje preispitivanja svojih ciljeva, među kustosima ne jenjava interes za autore koji progovaraju iz pozicija povijesne nevidljivosti.
Tako je Amy Smith-Stewart, glavna kustosica Muzeja suvremene umjetnosti Aldrich, Kansas City, kurirala izložbu "Hangama Amiri: A Homage to Home", predstavljajući tekstilne radove afganistansko-kanadske umjetnice koja evocira osobna sjećanja na Kabul i imigrantsko iskustvo. Za Smith-Stewart, Amiri je utjelovljenje umjetnice čiji rad otvara važne teme u trenutku kada Sjedinjene Države zatvaraju poglavlje dvadesetogodišnje prisutnosti u Afganistanu.
Slično promišljanje vodi i kustosicu iLianu Fokianaki, koja je od 2023. na čelu švicarske Kunsthalle Bern. Fokus njezina programa je otklon od eurocentrične povijesti umjetnosti i uspostavljanje dijaloga sa suvremenim umjetnicima iz zemalja s kojima Švicarska dijeli kolonijalne ili trgovinske odnose. "Želim da izložbe služe i kao alat političke svijesti i kulturne povezanosti", ističe Fokianaki.
Više od trendova
Premda kustosi prate kulturne tendencije, svjesni su opasnosti da umjetnici postanu žrtve prolazne popularnosti. Marie-Anne McQuay, kustosica 13. Liverpoolskog bijenala, smatra da rad koji se oslanja isključivo na aktualne trendove može umjetniku dugoročno naštetiti. "Važno je ostati autentičan — jer ono što danas djeluje kao inovacija, sutra može izgubiti svoju težinu", kaže.
Takav je slučaj, primjerice, s tekstilnom umjetnošću, nekoć marginaliziranom, a danas sveprisutnom. No Fokianaki upozorava: “Samo zato što nešto pripada aktualnom diskursu, ne znači da automatski ima umjetničku vrijednost.” Kvaliteta, jasnoća namjere i uvjerljivost ostaju ključni kriteriji.
Za Lisu Long, bivšu umjetničku direktoricu njemačke Julia Stoschek zaklade, političnost nije nužan uvjet. "Mene zanima kad umjetnik radi s dubokom unutarnjom potrebom. Ako vjeruje u to što stvara, ta se iskrenost osjeća."
Susret s djelom, ne s ekranom
Iako društvene mreže nude pregled suvremene produkcije, kustosi se slažu da ništa ne može zamijeniti neposredni doživljaj umjetnosti: posjete ateljeima, diplomskim izložbama, sajmovima i rezidencijama. Smith-Stewart kaže: "Ovaj posao radim zato što volim biti s umjetnošću, fizički, emocionalno, intelektualno."
Prepoznavanje novih talenata često znači i putovanje, tvrdi Long, ističući važnost duljeg boravka na određenim lokacijama, kao što su njene rezidencije u Barceloni i Madridu. Tek tada se može uistinu razumjeti lokalna scena i uspostaviti relevantni kontakti.
Intuicija i profesionalna zrelost
No konačna odluka hoće li se s nekim umjetnikom surađivati i dalje se temelji na instinktu. Long navodi kako je 2019. organizirala prve institucionalne izložbe umjetnika WangShui i Rindona Johnsona, što je tada djelovalo kao hrabar potez. "Osim uzbudljivih ideja, presudila je njihova zrelost, spremnost na dijalog i proces."
Slično rezonira i Nora Lawrence, ravnateljica Storm King Art Centra, monumentalnog muzeja na otvorenom u saveznoj državi New York. Kroz produkciju radova u velikom mjerilu, umjetnici se uče radu u novim dimenzijama, no za takve projekte potrebna je i tehnička spremnost. "Katkad netko s oduševljenjem prihvati poziv, ali kada krene razgovor o praktičnostima, stvari se zakompliciraju."
Jedna od umjetnica kojoj je Lawrence dala priliku bila je slikarica Josephine Halvorson, poznata po radu u prirodi. Njena izložba u Storm Kingu 2016. potaknula ju je na razvoj u smjeru ambijentalne i skulpturalne umjetnosti.
Financijska realnost i institucionalne granice
Suvremene institucije sve više osjećaju pritisak donatora i velikih galerija. U proljeće 2025., četvero umjetnika koje zastupa galerija Hauser & Wirth bilo je istovremeno izloženo u četiri najvažnija njujorška muzeja, situacija koja upućuje na sve veći utjecaj financijske potpore galerija na kustoske odluke.
"Osjećamo taj pritisak", potvrđuje Hitomi Iwasaki, kustosica u Queens Museumu, gdje se korporativni interes rijetko poklapa s društveno angažiranim sadržajem. No upravo zato, kaže, sve više kustosa razvija vještine lobiranja unutar svojih institucija kako bi osigurali prostor za raznolike glasove.
Queens Museum kroz dvogodišnji program Jerome Foundation Fellowship podupire lokalne umjetnike koji još nemaju galerijsku reprezentaciju ili veće institucionalno priznanje. Dvoje izabranih autora dobiva stipendiju, prostor i mentorstvo tijekom priprema za samostalnu izložbu, rijedak primjer sustavne potpore početnicima.
Novi modeli suradnje
Za Bonaventurea Soh Bejeng Ndikunga, kustosa 36. Bijenala u São Paulu, odnos kustosa i umjetnika ne bi trebao biti hijerarhijski. "Nije svrha umjetnika da privuče pažnju kustosa", kaže on. Umjetnik bi trebao ostati vjeran vlastitoj svrsi i razvoju, ne oblikujući se prema očekivanjima institucija.
U konačnici, potraga za "umjetnikom budućnosti" manje je pitanje predviđanja, a više proces slušanja, svijeta, povijesti i samih umjetnika.
Prepoznavanje tog trenutka kada se autentičnost susreće s vizijom i integritetom, to je ono što kustose, u očima publike i povijesti, čini nezaobilaznim akterima suvremene umjetnosti.
PINK @ TTF // Boja koja govori glasno o društvenim simbolima, vizualnom identitetu i rodnoj percepciji
UMJETNICA MAJA SORIĆ // nakit kao skulptura, prostorna slika i oda autentičnoj, neobrađenoj prirodi
