Izložba "Friedrich II Veliki: Solo flauta i kostimi 18. stoljeća" objedinjuje dvije umjetničke forme koje su neizostavno povezane – glazbu i kostime. Ove dvije komponente oblikuju duh 18. stoljeća, gdje su glazba i odjeća činile ključne elemente svakodnevnog života na dvoru. Friedrich II Veliki (Fridrik II. Veliki (Berlin, 24. siječnja 1712. – Potsdam, 17. kolovoza 1786.), pruski kralj (1740. – 1786.) iz vladarske kuće Hohenzollern ), poznat kao vojni vođa i strastveni ljubitelj umjetnosti, osobito glazbe, bio je često u pratnji svoje flaute, koja je bila simbol njegove sofisticiranosti i privatnosti, no i javnih svečanosti. Njegova flauta ispunjavala je prostorije dvorca Sanssouci, stvarajući atmosferu koja je omogućavala refleksiju i uživanje. Glazba i odjeća tog razdoblja zajedno su doprinosile oblikovanju svakodnevnog života, obogaćujući njegove formalne i intimne trenutke.
Kostime je oblikovala kostimografkinja Đurđica Kocijančić s TTF-a te ih predstavila uz zvukove flaute Karle Križanić
Ksenija Foretić, kustosica, naglasila je: "Slojevi tkanine povezani u bogate draperije stotinama uboda iglom stvaraju u kreacijama Đurđice Kocijančić interpretacije povijesnih razdoblja. Ovaj ozbiljan rad na kraju ostavlja dojam zaigranosti – kako u samom procesu nastajanja, tako i u korištenju. Kostimi koje šije ova zanatski vješta umjetnica nisu samo umjetnički izrađeni, već su i itekako nosivi. Svaki od njih dobiva priliku odjenuti osobu za neku posebnu priliku, kako bi pokazao svu raskoš u kretanju i lelujanju tekstilnih kompozicija.
Predstavljena kolekcija poziva publiku u drugi prostor i vrijeme – u dvorac Sanssouci u Potsdamu, pokraj Berlina, sagrađen u rokoko stilu za moćnog vladara Friedricha II. Velikog. Ovaj dvorac, nazvan Sanssouci – 'bez briga', bio je osmišljen kao utočište za kralja, a sada se čini idealnim ambijentom za kostime Đurđice Kocijančić.
Detalji interijera odražavaju se i u ovim toaletama, s bogatim dekoracijama bujne prirode i cvjetnih kompozicija. I dok je arhitektura omekšana lepršavim elementima rokokoa, svaka naizgled meka odjevna cjelina ima svoju čvrstu arhitekturu, poštujući zakonitosti struke koje stvaraju stabilnost u estetskom i funkcionalnom smislu. Kako bi nastao dojam lakoće, raskoši i bezbrižnosti, potrebno je mnogo majstorstva, vještine, kreativnosti, ali i truda i vremena u istraživanju i izradi. I ako se posjetitelji rokoko dvoraca osjećaju bezbrižno i ugodno, sličan osjećaj ponuđen je i onima koji se uvuku u arhitekturu ovih povijesnih kostima. Sanssouci, bezbrižno."
Na dvoru, kao i danas, zvuk flaute često je bio prisutan u svakodnevnim aktivnostima i razgovorima, što je dodatno obogaćivalo svakodnevne rituale. Glazbeni tonovi povezivali su se s vizualnim aspektima – raskošnim kostimima koji su nosili povijesni značaj i simboliku.
Kostimi na izložbi, inspirirani vremenom od 1712. do 1786. godine, predstavljaju sofisticiranost i eleganciju tog razdoblja. Korišteni materijali uključuju čipku, baršun, brokat, muslin, pamučne printane tkanine s cvjetnim uzorcima i taft, koji su oživjeli povijesnu estetiku. Kroz kostime, izložba nudi vizualni narativ o statusu i bogatstvu, dok glazba odražava društvene i kulturne norme tog vremena.
Ženska odjeća iz 18. stoljeća karakterizirana je proširenjem donjeg dijela suknje, s velikim naborima koji padaju s ramena, te ravnim prednjim dijelom. Silueta je oblikovana steznikom, podhaljinama, rukavima, ukrašenim volanima i čipkom, a čarape su bile podvezane ukrasnim vrpcama. Muški kostimi sastoje se od strukiranih kaputa koji se šire ispod struka, ukrašenih vrpcama i gajtanima, brokatnih prsluka i hlača do koljena, a svi elementi zajedno ističu socijalni status. Korištenje složenih tehnika u izradi kostima odražava formalne obrasce dvorskih svečanosti, nalik strogo normiranim glazbenim izvedbama tog vremena.
Kao dodatak, izložba nudi glazbeno iskustvo kroz izvedbu drugog i trećeg stavka Sonate za flautu u a-molu Carla Philippa Emanuela Bacha. Drugi stavak, "Allegro", donosi dinamičnost dvorskih večeri, a njegov brzi ritam i tehnička zahtjevnost odražavaju energiju i užurbanost dvorskih aktivnosti. U trećem stavku, flauta doseže punu virtuoznost, dok brzi tempo i briljantne pasaže odražavaju ceremonijalnost i eleganciju dvoranskih proslava. Ovaj glazbeni završetak savršeno se povezuje s vizualnom raskoši kostima, stvarajući ujedinjenu atmosferu dvorskog života 18. stoljeća.
Uz zvuke flaute, izložba oživljava prizore raskošnih svečanosti, gdje elegantno obučene dame i gospoda u bogatim odorama plešu kroz prostorije dvorca, a glazba u savršenoj harmoniji sa stiliziranim kostimima upotpunjuje atmosferu tog zlatnog razdoblja.
FOTO: Đurđica Kocijančić