Postoje autori čije su analize društva i tehnologije toliko pronicljive da ih se često naziva „prorocima“. Među njima su J. G. Ballard, Octavia E. Butler, Marshall McLuhan i Donna Haraway.
No, jedan od najvažnijih članova tog misaonog panteona svakako je francuski filozof Jean Baudrillard (1929.-2007.), iako se njegovo ime posljednjih desetljeća često povezuje s jednom već pomalo zaboravljenom intelektualnom erom, u kojoj su dominirali francuski teoretičari poput Rolanda Barthesa i Jacquesa Derride.
Pisanje njegove nove biografije pokazalo je, međutim, koliko su Baudrillardove vizije tehnološke budućnosti bile dalekovidne. Njegove misli o digitalnoj kulturi i umjetnoj inteligenciji zapisane više od trideset godina prije pojave ChatGPT-a danas zvuče zapanjujuće aktualno.
Od faksa do „hiperstvarnosti“
U 1980-ima, vrhunac komunikacijske tehnologije činili su uređaji koji su nam danas gotovo smiješno zastarjeli: telefonske sekretarice, faks-uređaji i, u Francuskoj, Minitel – internetski preteča koji je omogućavao online usluge mnogo prije pojave World Wide Weba. No Baudrillardov genij ležao je u njegovoj sposobnosti da u tim jednostavnim tehnologijama prepozna klicu buduće digitalne stvarnosti.
Još krajem 1970-ih počeo je razvijati originalnu teoriju informacija i komunikacije, a objavom svoje slavne knjige Simulacra and Simulation 1981. (koja je kasnije inspirirala film The Matrix) postavio je temelje za razumijevanje medijske epohe koja nas je tek čekala.
Već 1986. zapisao je da su u suvremenom društvu „scenu i zrcalo zamijenili ekran i mreža“. Predvidio je ono što danas nazivamo pametnim telefonom: svatko će, govorio je, posjedovati stroj koji ga izolira u „poziciji savršene suverenosti“, poput „astronauta u mjehuru“. Ta su ga opažanja dovela do njegove najpoznatije ideje – teorije „hiperstvarnosti“, svijeta u kojemu su simulacije i slike stvarnije od samih stvarnosti.
Baudrillard i umjetna inteligencija: spektakl mišljenja
Tijekom 1990-ih Baudrillard se počeo baviti pojavom umjetne inteligencije, pokušavajući razumjeti njezine kulturne i filozofske posljedice. Njegovi uvidi pomažu nam da shvatimo kako AI danas prožima svaki aspekt života i kako s njom polako nestaje sama ideja stvarnosti.
Za čitatelje njegovih djela, suvremeni fenomen „AI glumice“ Tilly Norwood, digitalne osobe koja ne postoji, a djeluje uvjerljivo stvarno, savršeno se uklapa u Baudrillardovu viziju svijeta hiperrealnih simulacija i „deepfake“ konstrukcija.
Baudrillard je umjetnu inteligenciju promatrao kao nastavak ljudskog uma, mentalni ekvivalent umjetnih udova, srčanih zalistaka, kontaktnih leća ili estetskih zahvata. U knjigama The Transparency of Evil (1990.) i The Perfect Crime (1995.) objašnjava da je svrha takvih tehnologija pomoći nam da mislimo bolje ili da misle umjesto nas.
No upozoravao je da nam AI zapravo omogućuje samo da gledamo spektakl mišljenja, a ne da u njemu sudjelujemo. Time, govorio je, beskonačno odgađamo čin mišljenja. U tom smislu, prepuštanje umjetnoj inteligenciji značilo je odricanje od slobode.
Baudrillard je tvrdio da digitalna kultura ubrzava „nestajanje“ čovjeka, kroz postupno odricanje od vlastite ljudskosti.
Kada svoj razum i odluke povjerimo stroju, mi, kako je pisao, „egzorciramo vlastito čovještvo“.
No istodobno je znao da opasnost ne leži u samoj tehnologiji, nego u načinu na koji joj se predajemo.
Danas, kada sve više ljudi koristi sustave poput ChatGPT-a kako bi donosili odluke, pisali, mislili ili tražili savjet, odnos prema tehnologiji sve više poprima karakter orakla, digitalnog proročišta kojemu se klanjamo u potrazi za odgovorima.
Baudrillard bi u tome, bez sumnje, vidio potvrdu svojih predviđanja da smo, u želji za savršenom inteligencijom, napustili vlastitu i zamijenili stvarnost njezinom simulacijom.
JOANNA WALSH @ CIMO # radionica „Rewriting the Garment”, otkrivanje, introspekcija i analiza odnosa s odjećom koju nosimo
NAŠI OSOBNI BENEFITI MUZEJA, KAZALIŠTA... # Kulturni kapital kao mehanizam moći: genealogija pojma, suvremene reinterpretacije i paradoksi obrazovanja
Ljepota koja traje # INEZ STRODEL i tri generacije otkrivanja dragocjenosti u srcu Amsterdama
