Piše: Dubravka Prpić Znaor, glavna urednica ItGirl.hr
Mislite li da imam previše Vogueova? Ma, nisu to ni svi! Oduvijek sam bila opsjednuta njime. Još kad sam kao djevojčica na jednom od putovanja u Austriju vidjela na kiosku šarene naslovnice, lijepe fotografije i nasmijane tete, poželjela sam biti dio tog svijeta. Počelo je kao - tata, kupi mi Vogue - . Bile su mi samo četiri godine. Ne auto, ni romobil ni barbiku. Željela sam samo Vogue. Tako je krenulo. Kad je jedne godine u ponudi dućana Modus u zagrebačkoj Tkalčićevoj osvanuo i moj omiljeni magazin, ovisnost je dobila krila… Naravno, u to sam vrijeme još uvijek žicala roditelje da mi daju osamdesetinešto kuna za magazin, odnosno, kako još uvijek veli moj tata, hrpu papira. Ha ha ha!
Daleko je to bilo od hrpe i još dalje od samo papira. Za mene je to bio moj svijet u kojemu je sve bilo lijepo i uglađeno i novo i modno i inovativno. Danas mi nije pretjerano žao da je tisak djelomično propao, jer sam sigurna da Vogue nikad neće nestati. Sad ga i dalje kupujem, ali i čitam online, na svom Sony Xperia Z tabletu, s kojim su i napravljene ove fotke. Sve osim, naravno, onih na kojemu se pojavljuje tablet osobno. One su fotkane sa Sony Ion mobacem.
Dakle, iako je listanje „hrpe šarenih papira“ i dalje poseban gušt, njegova aura ni u obliku aplikacije za mene ne posustaje. Mislim da je njihov slogan „Buy nothing until you buy Vogue“ pun pogodak.
Radila sam u tiskanim magazinima i slogan je nešto značajno, sukus svega što bi projekt trebao predstavljati. S internetom je nešto drugačije, naročito na ItGirl.hr i sličnim inovativnim projektima koji se mogu koristiti na razne načine, pa je „Po mojoj mjeri“ logično rješenje. No, Vogue, moja prva i velika ljubav, zauvijek će mi biti u srcu. Podsjeća me na moje djetinjstvo, odrastanje, mijenjanje stilova, modnu zbunjenost, stilske krivine i zavoje, i sada se ponekad valjam od smijeha kad se sjetim što sam sve nosila... Naročito tijekom studija na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Prije toga je naravno bila stroga crna faza. Depeche Mode, The Cure, The Cult, Joy Division. Ali s bojama i uzorcima je krenula moja kreativnost. Danas više ne mogu reći gdje počinje moj stil, a gdje moji magazini u koje buljim gotovo od kad znam za sebe. Kupovala sam kroz godine brojne druge magazine, na fotkama se vidi i pokoji "uljez" Marie Claire ili InStyle, no Vogue je bio i ostao top. Hm, bila je to kao moja prva Barbika. Zamislite - kiosk usred snježnog gradića, nasred jednolične bjeline vrišti velika kocka sa sličicama i divnim bojama. Vogue. Početak jednog divnog prijateljstva.
Ako me pitate koji najviše volim, reći ću - britanski. Američki mi je malo dosadio, francuski je jednostavniji, tu i tamo naletim na njega, malo je avangardan, seksi i volim Emanuelle Alt više od Carine Roitfeld (sadašnja i bivša urednica), njemački mi je prehladan, svidio bi mi se recimo i brazilski... No, u posljednje vrijeme, putem interneta pratim sve više kineski Vogue, mislim da ima super vibru i napredne editorijale, kreativne ljude i odličan styling.
Što dobar magazin mora imati? Za mene, mora biti ulaz u neki drugi svijet. Ne volim kad su priče tužne, kad je odjeća pretjerano očekivana. Mora imati nešto novo i mora gurati naprijed. A to kolijevka punka zasigurno ima. Britanski Vogue vodi Alexandra Shulman i to čini odlično. I ne, nije anoreksična, i nosi normalnu odjeću. I fakat zna posao. Potiče tu fantastičnu britansku modnu industriju i uistinu je spremna za nove stvari. Na ovom radnom mjestu je već 21 godinu i nadam se da će još dugo... Go, Alex!
Close up coveri
Glow coveri
Back to black coveri
Glam coveri
Nude coveri
Da li vam se sviđa moja kolekcija? Iskreno, ne znam koliko ih je, stoje mi u ormarima, poredani su ajd po godinama, al stvarno ne znam finalnu brojku. Sad me, naravno, kad sam ih ovako porazbacala, čeka detaljno pospremanje. Opet.
Duda;)
