Nenuništiva odjeća protkana uspomenama

Stigli novi ormari, treba sredit robu. Kopam tako po hrpama, sortiram robu po ko zna koji put.

I u ruke mi dođe draga Cocoa majica/jakna s kapuljačom i velikim gumbima. Debljeg materijala, plave boje, koja je zapravo ista kao i onog dana kad sam je kupio. Prije cca 23 godine u Trstu.

Gledam tu jaknu i glavom mi prolazi što smo sve zajedno prošli. I tulume i izlete i cuganja i barenja i utrkivanje motorićima i bicikliranje po svim vremenskim uvijetima. Nekad bih je nosio, nekad sjeo na nju, nekad samo držao u ruci, a ponekad i dao nekoj od večernjeg lahora uzdrhtaloj curi. Ah ke romantika

Gledam je i dalje i mislim se, čovječe, pa ta je jakna neuništiva. Zub vremena je najprimjetniji na pasicama rukava gdje se materijal malo ocufao, no ostalo je OK.

Pustim je sa strane i pogledam drugu, narandžastu Bad + Mad proljetnu jaknicu s  metalnim cifom i tamno sivom kapuljačom. Iako nešto mlađa i ta se jakna super drži. Ništa potrgano ili ocufano. A prošli smo zajedno partija i partija.

Ispod te jakne našao sam još i dvije Bad + Mad stvari: omiljena partijanerska Cool Gear tregerica, nekako se vremenom stisnula, i deblji B+M T-shirt. Oznojeno i oprano X puta. Nigdje rupice, šavovi i dalje idu ravno.

Sve što sam imao od Bad+Mad kolekcije je i dalje upotrebljivo i u vrlo dobrom stanju. Sjećate li se kad je ekipa totalno brijala na (mislim da je njemački) B+M?

Istina bili su nešto skuplji, no kvaliteta im je bila bez premca. Nakon par godina carevanja po partijanerskim dućanima i buticima, polako su se počeli utapati u masi otalih sličnih brandova koji su nahrupili na naše tržište. Pa su i nestali. Na brzinu sam ih zguglao i izgleda da se brand potpuno ugasio 2004. godine.

Tržište se jednostavno zasitilo morem sličnih brandova, a onda je došla Kina. Jeftino i nekvalitetno. Rupe nakon par pranja, boja i motivi koji se brzo ispiru. Roba koja brzo uđe a još brže izađe iz ormara. Roba koja se raspadne prije no što uspije stvoriti nekakav sentiment.

I za kraj, jedna kričavo narandžasta sintetička majica. Ofucana pod jednim pazuhom, cif ne radi najbolje, no i dalje se znamo zajedno probiciklirati. Kupljena na Hreliću 2003. Godine, za 5 ili 10 kn od jednog bosanca s džipom, a za potrebe bicikliranja po Jadranu, o čemu ću uskoro pisati.

Ima toga još. Većina odjeće je u dobrom stanju, iako ima i pokoja "rupičasta" stvar. Znam, trebalo bi to u smeće, ali jednostavno mi je žao..

Imate li i vi kakav "antikvitetni" komad odjeće za kojeg vas veže X uspomena i koji se ne da i koji će vječno ostati negdje u zakutku ormara ili kakvoj crnoj vreći?