Username *
Password *
Remember Me
Veličina fonta: +

Ljubavna.

-Kako sve velike priče imaju divan početak u stilu „jednom davno, prije mnogo godina“, ima ga i ova naša. Možda nije tako bajan,niti će njih dvoje vječno živjeti idiličnim životom, no jedno je sigurno.Uvijek će se sjećati jedno drugoga sa nekom posebnom radosti, te će shvatiti da su jedno u drugome pobudili one najiskrenije, najdivnije emocije. Makar one bile tuga, čežnja, mržnja ili pak ljubav. Ljubav kakva se rijetko nalazi. Ooooo da! Takva je bila ova njihova. Ona koja se rijetko nalazi, spaja naizgled nespojive osobe i tjera ih da premoste sve razlike koje se nalaze između njih. Ona je bila spremna na to, a za njega još uvijek nismo sigurni.Nazovimo ih samo ON i ONA. ON predstavlja sve osobe koje se boje, bježe i plaše se činjenice da nekoga vole.
ONA predstavlja sve zaljubljene djevojke, koje nikada nisu čule volim te,a samo im je to bilo potrebno. No ON i ONA su bili savršen pari svi su to znali i vidjeli. Dobro svi, samo ne ON.Bila je samo jedna djevojka. Nekada tatina princeza, nekada tužna, usamljena ili puna ponosa. No ONA je bila ta, koja je znala kako je život okrutan , bolan i težak. Ali je shvatila da je bit života u ljubavi. Ta ljubav! Nekada samo riječ, nekoliko slova. A nekada svrha svega. Bila je samo jedna neobična djevojka u običnome svijetu. No i to se promijenilo.Sada u sve to ulazi ON. ON, mnogo toga bih se moglo napisati o njemu,a opet skoro i ništa. Možda se i to promijeni.Nekada kao da je bio bez osjećaja, kao da nema srce a opet, nekada se činilo da zna voljeti. No sve je to bilo samo maska.Samo jedna maska,ali pod maskama skoro svi danas živimo. 
Bilo je radostan dječak, plave kose, očiju boje divljeg kestenja i tako...tako snenog pogleda. Kao da stalno sanja! ONA je vidjela neki poseban sjaj u njegovim oćima, al je znala kako ništa nije tako savršeno. Shvatila je da još nešto mora postojati u toj cijeloj priči. Nazivala ga je anđeom sa greškom. Samo, samo jedan neobičan dječak u običnom svijetu.
-Znala je da u svemu ovome ima previše slučajnosti, sitnica.Te da ništa nije savršeno.Shvatila je da su potpuno isti u pravome smislu te riječi.Bilo joj je fascinantno kako vole iste stvari ,te male sitnice tada su joj puno značile. Dani su odmicali, sve više i više ga je gledala.
Svađali bi se, teške riječi su jednostavno padale. Onaj mir i spokoj koji je osjećala , postao je pakleni nemir i nespokoj , slutnja. Svaka riječ koju bi izgovorila, kao da nije nalazila put do njegova srca.Riječi su nekada oštrije od mača. Taj mač ONA nije željela upotrijebiti. Nije željela povrijediti dijete u njemu. Jer do nedavno to dijete je obožavala, idolizirala i mislila samo na njega. U njegovim očima vidjela je to malo dijete, koje ma koliko se smijalo nije bilo sretno. Mislio je da mu nešto neodstaje.ONA ga je voljela upravo takvog, nesavršenoga. Premda sa svakom njegovom riječi , djelom bio je sve dalje i dalje od nje. Grizla se je. Mislila da je ONA kriva. Molila. Plakala. Derala. Zazivala njegovo ime.To ime.Koje joj je toliko značilo, bilo je svugdje oko nje. No, ON se nije odazivao. Shvatila je da je kasno. Da se neće vratiti, niti se pojakati. Mislila je da mu nešto znači. A sada nije bila sigurna u ništa. U mislima bi se vračala u onaj dan, kada ga je uočila u masi. Kada ga je pogledala i jednostavno se nasmiješila. Mislila je na one njihove poglede, riječi i dodire. I znala je da to nema značenje. Iako joj sve prokleto fali. Željela je opet imati onaj osjećaj koji je imala sa njim.Da voli.Da diše.Da joj srce opet onaku zakuca. Važni likovi sada su postali sjene. Poslije njega, njezin poled na svijet nije imao boje.
Znala je da je sve bila laž.Velika, gorka. Ogromna .Dojam o njemu koji je imala bio je kao prah.Bilo je dovoljno da oluja zapuše i njega više nema.Upravo to se i dogodilo.Riječi su bile oluja, oluja koja se nadvila nad njom.Bivala je sve jača i jača, a ona sve bespomoćnija. Sada ljepe riječi nisu palile. I nije znala što joj je činiti. Samo ponosno okrenuti glavu kada ga vidi, jer njemu više nije stalo .Mislila je, pa što sam to skrivila da sam od njegove duše postala najgora osoba koju zna.Dok je ona grlila svoga najdražega medvjedića, sjedila u tami mračne noći, razmišljala kakoje najgora osoba na svijetu, isto je radio i on .- Na sasvim drugome kraju grada, u sobi se nalazio ON. Onaj isti dječak plave kosice, samo sada nije imao onaj sjaj u očima. Mislio je na NJU. Sama pomisao na nju, svaki njezin pogled i dodir, izmamila bih mu osmjeh na lice.No taj osmijeh bi veoma brzo nestao.Nakon prvotnog ushićenja. Sjetio bih se svih groznih stvari koje joj je napravio. U tom trenu jedna suza bi se pojavila u njegovom oku. Trudio se na da neispliva na površinu jer u tome trenu bi shvatio da ju voli. U sebi je ponavljao da mu je bolje bez nje, da ju mrzi, da mu nije stalo. I tada kočnice su popustile .I on je zaplakao. Priznao je sebi da ju voli .Da je savršena za njega. Ali je znao da nije zaslužio da mu oprosti sve grozote koje joj je napravio.
Želio je da ga ošamari, da ga to trgne iz svijeta u koji je bio zatvoren. Samo to bi mu moglo pomoći da shvati da i ona ima osjećaje, koje je povrijedio.Želio je znati što ona osjeća, da ga voli, da joj je stalo, i da ju boli .Uspio je pobijediti ponos, i priznao sam sebi da je voli i da je jadan. Nažalost bio je potpuno siguran da njegove rijeći njoj sada ništa ne znače.Znao je da je kasno, da ona više ne želi čuti za njega, da ju je povrijedio.Znao je da je bez nje nitko i ništa, da je ona bila sjaj u njegovim očima. Nije mogao podnjeti da je tužna, da ga mrzi, samo nije nalazio riječi da joj kaže da mu je žao.Ali ipak, u dubini duše znao je da možda još uvijek nije gotovo. Da može nešto napraviti.Shvatio je da po prvi put voli neku osobu na taj način. 
ONA daje boju njegovom pogledu na svijet , glazbu njegovoj pjesmi, inspiraciju njegovim tekstovima.Ali bojao se da njoj nije stalo. Nadao se da kad se ponovo vide, ona će ga pogledati , i samo ponovo zaplakao. Jer znao je da ju srce boli. Živio je za tren kada će ju vidjeti , osjetiti njeizn miris. Ali bojao se. I potajno se nadao da će biti uz njega ona zauvijek. Utonuo je u san. Sa njom u mislima.
Greške su često oštrije od mača, al voljeni ostaju voljeni jer je ljubav jaća. Znala je da ju voli, i to joj je u tome trenutko bilo dovoljno.Jer ne može mu ona biti važnija od onoga šta drugi misle.

0
Garnier - self heating mask
Haljina za maturalnu
 

Komentari (0)

There are no comments posted here yet

Komentiraj

  1. Posting comment as a guest.
Attachment (0 / 3)
Share Your Location

Zadnje komentirano

Zrnca sam nabavio na Njuškalu. AKo želite odmah radit kefir onda nek vam ih ne procjede vodom nego...
zrnca za kefir je Hrvoje nabavil od nekog lika, bum pitala pa ti posaljem info... uglavnom ona traju...
Katarina Wolf posted a comment in Deborah Glossissimo sjajila za usne #09 i #11
Doista su prelijepi i doista je iznenađujuča činjenica da se stvarno usne ne isušuju. Zapravo dj...