Moram priznati da sam se već pomalo počela brinuti zbog količine tenisica na muškarcima. Godinama su nas pratile posvuda – uz odijela, sakoe, kapute, košulje, pa čak i u situacijama u kojima su nekada elegantne cipele bile gotovo nepisano pravilo. Tenisice su postale toliko sveprisutne da su postale svojevrsni univerzalni modni odgovor.

Često se može čuti pitanje - mogu li tenisice na ovo? Ne, ne možeš, izgubio si kompas. 

Ali, fala Bogu, izgleda da se modni um ipak vratio.

Mlade generacije ponovno otkrivaju elegantne cipele. Mokasinke, derby cipele i oxfordice vraćaju se u urede, na večere, u svakodnevne kombinacije, a sve više mladih muškaraca ponovno pokazuje interes za ono što se nekoć podrazumijevalo: da cipele nisu samo nešto što obujemo kako bismo zaštitili stopala, nego važan dio odjeće i način komunikacije.

ZARA

Tenisice su, naravno, sasvim u redu. Njihova je revolucija već odavno završila svoj posao. Postale su praktične, udobne, svestrane i nezaobilazne u suvremenoj garderobi. Ali, dogodilo se pritom nešto zanimljivo: izgubile su dio svoje nekadašnje sposobnosti da budu znak individualnosti.

A moda funkcionira kroz razliku.

Kada su tenisice prvi put počele ulaziti u poslovnu garderobu, nositi ih uz odijelo ili sako značilo je malo pomaknuti pravila. Bio je to znak opuštenosti, suvremenosti i određene distance prema tradicionalnom poslovnom odijevanju. Elegantan muškarac u tenisicama poručivao je da zna pravila, ali ih se ne mora nužno držati.

No, kada su svi počeli nositi tenisice, njihova je poruka postala nešto drugačija.

Ben Kriz, novinar koji se bavi muškom modom, prisjetio se trenutka kada je shvatio da njegove tenisice više nisu osobito zanimljive. Stariji muškarci u uredu počeli su ih nositi uz fine hlače i sportske sakoe. Kriz je tada napravio ono što moda često zahtijeva od onih koji žele ostati korak ispred: obuo je ulaštene mokasinke.

Danas se sličan pomak događa među mlađim generacijama.

Nakon godina izrazito ležernog poslovnog odijevanja, mlađi zaposlenici sve češće biraju formalniju obuću. Esquire je taj fenomen opisao kao veliki generacijski pomak mokasinki, dok je britanski The Times 2026. proglasio „godinom mokasinki”. Derby cipele i oxfordice također su ponovno postale poželjne.

Psihologija estetike # Zašto nešto doživljavamo lijepim? Lijepe stvari ne privlače nas zbog svoje praktične vrijednosti, nego zbog osjećaja koji u nama bude.

ZARA

I to je zapravo vrlo zanimljiv modni obrat.

Jer cipele nisu nestale iz mode. Samo su neko vrijeme izgubile svoju važnost kao znak. Tenisica je preuzela njihovu funkciju i postala gotovo univerzalni predmet suvremene garderobe. Mogli smo je nositi uz odijelo, traperice, trenirku, kaput ili kratke hlače. Mogla je biti luksuzna ili sportska, minimalistička ili izrazito upadljiva.

Ali ta je univerzalnost stvorila problem.

Kada jedan komad može ići uz gotovo sve, prestaje jasno komunicirati situaciju u kojoj se nalazimo. Elegantna cipela, s druge strane, još uvijek nosi određenu poruku. Ona govori da je odijevanje promišljeno. Da postoji namjera. Da situaciju shvaćamo ozbiljno.

To ne znači da muškarac u tenisicama ne može biti elegantan, ozbiljan ili dobro odjeven. Naravno da može. Ali odjeća nikada nije samo funkcija. Ona je komunikacija.

Psihologija estetike # Živimo li u doba hiperestetike? Ljepota je postala društvena vrijednost, tržišna prednost i gotovo neizostavno očekivanje

Cipele su u toj komunikaciji posebno zanimljive jer zauzimaju malu površinu, ali imaju veliku simboličku težinu. One mogu promijeniti cijeli dojam kombinacije. Isti sako i iste hlače mogu izgledati potpuno drugačije ako ih nosimo s tenisicama, mokasinkama ili klasičnim oxfordicama.

Zato je njihov povratak važniji od pukog modnog trenda. On govori o ponovnom zanimanju za ideju odijevanja.

Nakon pandemije, kada se udobnost uvukla u gotovo svaki dio svakodnevnog života, bilo je razumljivo da su ljudi željeli što manje formalnosti. Trenirke, tenisice i mekani komadi postali su gotovo univerzalna uniforma novog svakodnevnog života. No nakon nekoliko godina potpunog komfora pojavila se i drugačija potreba: potreba da se ponovno osjećamo dotjerano.

ZARA

Yang-Yi Goh, viši urednik stila u GQ-u, upravo je to primijetio kod mlađih muškaraca. Nakon pandemije ljudi su, kaže, jednostavno željeli izgledati „malo sređenije i dotjeranije”, osobito na poslu.

Nije riječ o tome da tenisice sada moramo proglasiti nepoželjnima. Naprotiv, one su postale jedan od najvažnijih modnih predmeta suvremenog muškarca. Ali kada nešto postane toliko dominantno da ga nose svi, moda prirodno počinje tražiti nešto drugo.

A ono drugo sada su – cipele.

Mokasinke, derby cipele i oxfordice ponovno nude ono što tenisice više ne mogu u istoj mjeri: osjećaj namjere, formalnosti i određene modno-kulturne discipline. One ne govore nužno „ja sam ozbiljan čovjek”, ali mogu govoriti „znam da je ovo trenutak u kojem se vrijedi potruditi”.

To je važna razlika.

Cultural appropriation u modi # jedna od najvećih etičkih transformacija modne industrije 21. stoljeća

Jer odijevanje nije samo pitanje udobnosti. U određenim situacijama odijevanjem pokazujemo da poštujemo prostor u kojem se nalazimo, ljude s kojima razgovaramo i sam događaj. Formalnija odjeća ne mora biti kruta, dosadna ili staromodna. Ona može biti suvremena, opuštena i vrlo osobna, ali ipak zadržati određenu razinu strukture.

I zato mi je drago vidjeti da se fine cipele vraćaju među mlađe muškarce.

Nakon godina u kojima je tenisica gotovo proglašena rješenjem za sve, lijepo je ponovno vidjeti muškarca koji je razmislio o tome što je obuo. Koji zna razliku između različitih modela cipela. Koji razumije da dobra cipela može promijeniti cijelu siluetu. Koji možda ima manje obuće, ali zna zašto je baš taj par odabrao.

ZARA

Naravno, moda će ponovno napraviti svoj puni krug.

I tenisice će se vratiti u novom obliku. Već se vraćaju: sportski brendovi sve češće preuzimaju formalne elemente, stvaraju elegantnije modele, balerinke, lakirane površine i cipele koje namjerno brišu granicu između tenisice i formalne obuće. New Balance je čak spojio dva svijeta modelom 1906L, takozvanom „tenisicom-mokasinkom”.

Dakle, tenisice neće nestati, biti prva opcija, već druga ili treća. 

Moda se neprestano mijenja jer se mijenja značenje predmeta. Kada tenisica postane norma, cipela ponovno postaje zanimljiva. Kada svi žele izgledati opušteno, pojavi se želja da se netko malo dotjera. Kada je sve postalo casual, formalnost ponovno dobiva određenu privlačnost.

Možda zato ovaj povratak elegantnih cipela nije samo povratak jednog modnog predmeta. Možda je to i mali povratak ideji da je odijevanje nešto o čemu vrijedi razmišljati.

I da, tenisice su super.

Ali lijepa cipela ipak zna napraviti ono što tenisica ponekad ne može.

Kaže: danas sam se potrudio.

ZARA