Zalopojka vol 2

ara je napokon dočekala ovaj trenutak. Odlazi. U neki novi život, tamo ce naci nove ljude, nove prijatelje, novo najdraže mjesto i neku novi ljubav. Do odlazka s jutrom ju dijeli samo nekoliko stvari. I samo nekoliko sati,onih najtežih. Dugo je ona čekala ovaj dan, a sada sjedi sama u sobi. Još samo mora uzeti one najosnovnije stvari. Dok je vadila odjecu iz ormara, našla je na jednu kutiju, kutiju u kojoj je cuvala sve one uspomene. Na vrijeme. Na ljubavi. Na one dane, kada je bila sretna. Željela ju je ostaviti ali nije mogla. Uzela ju je, i otvorila. Tamo je našla svoju i njegovu sliku. Onu jednu jedinu koju su ikada imali. Tamo je bilo srce koje joj je on poklonio, nekoliko osusenih cvjetova i gomila tekstova napisanih o njemu.

Ostavila je kutiju na sredini kreveta i otišla van. Čekali su je prijatelji, da je pozdrave za rastanak.

Dok su je čekali da stigne, u prolazu su ugledali Tonija. Prolazio je s Majom, djevojkom s kojom je bio odmah poslje Lare. Zaustavili su ga te pozvali na pice. Maja je po obicaju imala prigovor na to, ali je otišla. Iz društva se izdvojio Mario,koji je Tonija odvukao sastrane,kako bi mogli porazgovarati malo.

-Toni kako je?  - A Mario, dan po dan ide. Kako si ti? Dugo nisam ekipu vidio na okupu? -Ma, imali smo razlog da se skupimo.Nego, da ja tebe pitam, sjetiš se Lare?

Toni je pogledao u pod, izbjegavajuci pogled u oci.Nakon kraće stanke odgovorio je :

-Nema smisla sada da lažem, i ovako i onako sve je gotovo. Sjetim se. Sjetim se prije spavanja, sjetim se kada grlim Maju. Sjetim se kada neka ima njezino ime. Sjetim se u gluho doba noci kada me uspomene zabole. Ali ona mene se ne sjeti. Ništa joj nisam značio. Odustao sam od nje, a ona se pomirlila s time.

Mario ga je pogledao zabrinutim izrazom lica.

-Toni, onda odlazi sada. Pakira stvari. Pokušava pobjeci od svega. Ovoga grada, uspomena, sjecanja na tebe. I nije te zaboravila. Iako je prošlo previše vremena, iako sada dolazi Bozić, ona misli na tebe. Ubija ju to. Pitamo ju za tebe, ona pregrize usnicu da bi svi mislili da ju nije briga. Ali je. Ne može ti ona sakriti suze kada si ti u pitanju. Poslje tebe, sama je ona.Nije bila s nikim.Jer te voli. Malo po malo ju to ubija. Možda bi trebao pričati s njom, prije nego što bude kasno.

Lara je došla, a Toni je otišao. Svi su primjetili kako je tužna ona sada.Pokušali su je oraspoložiti,ali otišla je. Rekla je da mora na jedno mjesto.

Snijeg je padao, a ulicne lampe su sijale.

Grad je bio ukrašen Bozicnim ukrasima i lampicama.

Na svakome koraku su bili mali anđeli, a on je nju tako zvao, anđele mali.

Dok je slušala pjesmu, koju bi joj on uvijek posvetio, pomislila je da ne može dalje. Otišla je u onaj park, gdje se uvijek s njim sastajala. Park je bio pun zaljubljenih parova, a ona je sama bila. U džepu  je imala privjesak sa njihovim inicijalima. Tamo je ostala sjediti.

Na drugome kraju grada, bio je Toni.

Iako je tu noc trebao provesti s Majom, nije mogao. Vratile su mu se uspomene, slušao je njihovu pjesmu. U glavi je razmišljao kako je Maja divna i krasna,ali nikada nije imala to nešto. Sjetio se je svih problema koje je imao zbog Lare, ali je shvatio, da nije izašla iz srca. Nakon toliko vremena. Odlučio je prošetati onih njihovim mjestima. Falila mu je. Uvijek. Samo to nikada nije pokazivao zbog ponosa.

Shvatio je, da ako ona ode, on ce svoj život provesti s Majom, kako svi očekuju od njega, nakon toliko vremena. Ta pomisao ga je uplašila.

Lara je pomislila kako se osijeca hladno, baš kao i ovo zimsko vrijeme.

Pahuljice su padale ko njezinoj kosi, a ona je plakala. Kraj nje je prošla majka s djetetom, oslovila ga je s Toni.

Lara je odlučila da je vrijeme za polazak.

Kada je došla doma, nije mogla zaspati. Na krevetu je stajala ona kutija, s svim njihovim uspomenama. Iako ih nije bilo mnogo, bile su jake.

Pomislila je kako bi bilo lijepo da ga čuje, ali onda se je sjetila da on ima Maju. Tu koju voli.

Pokušavala je prestati plakati, uvjeriti sebe da ce sve biti dobro kada ode, ali nije mogla.

U tome trenutku telefon je zazvonio.

Pogledala je na ekran,a broj joj je bio nepoznat. Ipak se javila.

S druge strane je čula tako poznati muški glas. Onaj za kojime je žudila mjesecima.

Lara, ja. Ja sam.- rekao je drhteći

Znam da si stvarno ti, prepoznajem ti glas- odgovorila je ona.

Toni nije znao što bi rekao, ali je krenuo govoriti.

Rekli su mi da odlaziš. a ja sam se uplašio.

Znam da ne bi trebala razgovarati samnom, ali slušaj me.

Maja je dobra, znam da je, ali plašim se. Ne želim s njom provesti vrijeme. Ne želim da ona bude majka mojemu sinu. Želim da si to ti, kao što smo planirali.

Dignuo sam ruke od tebe, ali volim te. Znam da sam te slomio, i da ne zaslužujem ništa, ali volim te. Nikada nisam prestao.

Nikada nisam želio otici od tebe, ali sam morao. Osjecao sam da me dovoljno ne voliš. Udaljio sam se od tebe. Onda sam postao jako grub, ma znaš i sama. Svi su me pitali zašto sam to napravio, znali su kako jako sam te želio. Tada, u tome trenu, mislio sam da je lakše vrijeđati te. Ponižavati pred drugima, tako sam želio stvoriti lošu sliku o tebi. Nadao sam se da bi me drugi shvatili. Ali malena nisu. Znali su da si ti pre dobra, da bi sve dala za druge. Tada su mene počeli gledati kao smeće. Onda sam malo po malo nalazio nove cure. Mislio sam , ako nađem drugu da ču te manje voljeti. Bio sam s mnogo njih. Neke su bile lake, neke su bile jeftine. Neke su se smijale kao ti. Neke su zvučale kao ti. Neke su voljele životinje. Ali znaš, nijedna nije bila kao to. Mnogo puta sam prolazio s njima kraj tebe. Nisam te imao obraza pogledati. Znao sam šta sam ti sve radio. Pokušao sam malena, vjeruj mi da sam pokušao da te zaboravim. Mnogo puta sam se napio. Svaka pjesma uz koju bi pio, podsjetila bi me na tebe. Onda sam si lagao da su to samo sjećanja. Sjećanja na tebe i što si napravila od mene.  Zadnja cura s kojom sam bio, rekla mi je da sam bezosječajni gad. Znao sam da mi ti to nikada ne bih rekla. Sve one su se kunile u ljubav, a ljubav nisam dobivao. Od njih sam dobivao samo požudu i kontakt. Oprosti mi sve. Oprosti mi što te toliko zbog mene. Samo Bog zna da te nisam htio povrijediti. Mislio sam da me ne voliš i da češ me lako zaboraviti. Zar ne shvaćaš? Volim te, tada to nisam znao. Ali sada znam. Volim te više nego sebe. Reci mi bilo što. Polomi me, vrijeđaj me, samo mi reci da još imaš nekih osječaja. Reci mi nešto,

U tome trenu Lara je počela plakati.

Shvatila je da on stoji ispod njezinoga prozora.

Pustila ga je unutra, i zagrlila ga.