Tako je lako ...
… prestati pušiti. Ili pak nije?
Mislim da ipak nije toliko lako kako misle nepušači, no ipak puno lakše no što pušači misle.
Od mog zadnjeg pokušaja prestanka pušenja je prošlo par godina. Već sam prestajao na pola godine, tri godine, dvije godine, par mjeseci, par tjedana, par dana.
Scenarij povratka bi gotovo uvijek bio isti: Nakon određenog vremena podsvijest bi me nagovorila da sam sad siguran te da mogu zapaliti tu jednu jedinu cigaretu. "Pih, što će ti biti od jedne?" kaže.
Imaš pravo pomislim i pripalim. A nakon te jedne, par dana (ili par tjedana) poslije, uslijedila bi još jedna, pa još jedna i back in track: trošim novce, trujem se, kašljem i smrdim i sebi i drugima.
Zadnjih se par mjeseci prilikom paljenja svake cigarete pitam: pa zašto budalo?
Stvarno, zašto?
Jel mi je fina? Nije! Uživam li u tome? Pa i ne baš. Smrdi li mi? Da. Smrdi li mi soba? Uff. Jel mi bed što me Bruna (5 g.) gleda i što me imitira sa štapićima i što možda propuši zbog mene? Da bed, sram me je :(
Jel barem besplatno kad se već trujem? Moš' mislit. 25 kn dnevno x 365 dana = fakin 9125 kn godišnje.
Pa zašto onda pobogu? Ne znam…
Zapravo znam. I to znam već dugo vremena. Predugo.
Pušim zato jer sam j. ovisan o nikotinu.
Prije par mjeseci mi je prijatelj (kronični nepušač) Zvonko preporučio knjigu "Lako je prestati pušiti" od Allena Carra. Kaže pročitaj si to, već je par frendova prestalo uz pomoć te knjige.
Obzirom da sam već tad počeo kuhati novo prestajanje, nabavih knjigu i počnem je čitati. Nakon cca 15% knjige, prestanem je čitati. Mislim se, nastavit ću kad stvarno odlučim prestati.
Prije 16 dana, u nedjelju isprintam svoje razloge za prestanak pušenja i izlijepim stan i svečano (po n-ti put) zgužvam i bacim preostale cigarete. Odem biciklirati na Jarun, sav ponosan. Nakon par sati se vratim i vidim da se Duda i Bruna još nisu vratile. YAY pomislim, Duda nije vidjela, i sav sretan potrgam "razloge" i odem do kioska po svoje otrovne štapiće. Zapalim i mislim se: a jesam glup…
Te sam noći, uz povremeno iskašljavanje, dugo razmišljao o pušenju, o stvarnim i potencijalnim posljedicama istog. Sljedećeg jutra zgužvam kutiju - po zadnji put. Jesam li baš siguran da je zadnji put?
U ova dva tjedna nepušenja završih čitanje "Lako je…" knjige. Sve što mogu reći je da je preporučujem svim pušačima. I onima koji žele i onima koji ne žele prestati. Super je opisano zašto većina nastavlja s pušenjem usprkos znanju o štetnosti i želji za prestankom. A još bolje je opisan način kako pobijediti gremline ovisnosti i samozavaravanja.
I? Jel bilo lako?
Puno lakše nego što sam mislio. Nikotinsku ovisnost je relativno lako riješiti - ne pušenjem. Veći je problem je preprogramirati vlastiti mozak i podsvijest tako da se na vrijeme prepoznaju (i spriječe) okidači posezanja za cigaretom. Na sreću, da se - potrebna je samo želja.
I za kraj mogu samo reći da mi je neobično drago što sam do sličnih spoznaja došao sam, a čitanje knjige je samo zacementiralo želju i volju za prestankom.
