Veličina fonta: +

    Pjesma o nama ( rad iz srednje skole)

    Na radiju su sviralo njoj dobro poznati stihovi.

    Sad kad je stvarno kraj  Boze, snage mi daj  samo da prodje ova noc tako prokleto sam, cekam novi dan  prvi cetvrtak bez tebe

    Malena, oduvijek si znala tko sam ja malena, ne mogu ja bez svojih oblaka

    Sad sve su iste k'o ti i sve se smiju k'o ti  kako su lijepe, samo da znas sve me ljube k'o ti, i sve mi lazu k'o ti  i sve su moje, a tako sam sam

    Svaki put , kada bi ta pjesma zasvirala nešto u njoj se prelomilo. Sada, kraj sebe ima jednu od važnijih odluka u životu. Što če dalje, ostati s njim, ili ga zauvijek ostaviti.

    On je jedna osoba koja je bila uz nju uvijek. kad je plakala, kada je imam probleme, kada je prolazila kroz sve. Sutra, treba pokupiti stvari i zauvijek biti njegova. Svi su sretni zbog toga, ali ona nije.

    ..........

    Sutra, sutra je taj najvažni dan. Zauvijek ču otići iz grada, ali prijatelju, što ako to ja ne mogu?

    Ivana, znam te jako dobro. Znam da ti je on jako draga osoba, da si s njim več dosta dugo, ali niis mi sretna. Nemaš onaj sjaj u očima kao dok si s njim bila.

    S njim. Neugodna tišina je nastala.

    Šta da ti kažem o njemu? Da ga se sjetim? Da me boli? Da i dalje mislim na njega?

    Ili da opet mislim na njega? Sada kada moram odlučiti što ću da napravim?

    Da. Mislim na njega. I svake veceri prije spavanja, poželim da je tu. Da prije 5 godina nije otišao od mene. Poželim da je imao hrabrosti ostati, jer smo stvarno mogli uspijeti. Poželim da mi je samo jednom rekao oprosti. Da me je zadnji put zagrlio. Poželim da su one njegove rijeci " zauvijek" stvarno to i značile. Poželim da nikad nisma saznala koliko ih je imao poslje mene.

    Također poželim da se ne krenem kada netko spomene njegovo ime. Poželim da sam ga zaboravila, ali nisam.

    Još više poželim da sam imala hrabrosti boriti se za njega. Jer sada me ovo tuši. Tuši me i pritišče. Poželim da sam imala hrabrosti suprodstaviti se traćevima. Da sam stala i branila sebe i njega.

    Ali to sada nije bitno. Otišao je, sretan je. Nikada mu nije bilo stalo, Vrijeđao me je. Patila sam.

    NIje on sretan, odgovorio mi je.

    Znam da je, rekao mi je bezbroj puta.

    Ako je sretan zašto je sam? - pogledao me je zabrinutim izrazom.

    Sada je sam opet? -Upitala sam ga

    Neznaš ništa. Nakon tebe, nije bio sretan. Imao ih je sve, da. Na mjesec, dva, tri najviše. Ali nijedna nije bila kao to. Svaka je imala nešto tvoje, ali ja njega nikada nisam vidio da o nekoj govori kao onda kada je govorio o tebi. S onim žarom. S onim osmjehom. Za nijednu nije rekao: moja je i savršena je, volim ju. Sada on odlazi na vaše mjesto. Boli ga.

    Krenula je plakati.

    Znala je da, iako ima nekoga uz sebe, srce je ostalo onda kod njega.

    NIje znala što bi napravila, pa je napisala priču o malenome djecaku.

    Crnokosi dječak, dubokih smeđih oćiju je hodao gradom. Razmišljao je što je sreća, ali nikako to nije mogao shvatiti. Kada se vratio doma, upitao je majku. Majko, možeš li mi reci što je sreča? Majka se blago nasmiješila te mu rekla ; najdraže moje, sreća ti je kada imaš uz sebe, nešto što želiš da ti je blizu srca. Jednu tu stvar, koja ti je izmamila osmijeh na usnice. Tu posebnu stvar, s kojom se želiš pohvaliti svima. Sin joj se nasmijao, a majka ga je poljubila te je dodala. Sreća je kada imaš osobu, za koju želiš da je sretna, s tobom ili bez tebe.

    Djecak je s godinama rastao, te je jednoga dana upoznao djevojku. Nazvao ju je Zvijezda .Bila je jako dobra, te je svima pomagala. Kada su svi bili protiv njega, ona je bila tu. Napravila je mnogo toga, a dječak je znao da ne može bez nje. Od dana kada je ušla u njegov život osjetio je da je sretan. Da bi sve dao da je ona sretna. Želio ju je braniit od sviju. Samo da bude njegova.

    Kao što je Mali Princ branio svoju Ružu.

    Djecak, i sada ima medalju s njihovim inicijalima. Danom kada je sve počelo. Jer to je ljubav.

    Poslala je tu priču svome prijatelju.

    Nakon što ju je pročitao rekao joj je :

    On je dječak.

    Nije mu ništa odgovorila. Samo se sjetila koliko je patila kada ga je gledala s drugim djevojkama. To nije želila dalje prolaziti.

    Uzela je telefon i nazvala ga je.

    Dugo je zvonio, a onda se javio on.

    Sada me slušaj. Ja sam. I imam ti nešto veoma važno za reći.

    Sutra sam trebala ići s njim. Ali ne mogu. Nešto me tu veže.

    Spakirala sam stvari, a onda sam vidjela našu sliku. Onu jednu jedinu. Samo ona mi je dokaz da sam te imala nekada. Dok sam skupljala stvari na radiju je bila naša pjesma. Sjecam je se. i sada. Kada te spomenu, nisma ljuta. Nisam. Samo sam shvatila neke stvari.

    Trebala sam se truditi. Trebala sam ti pokazati sve. Nisam trebala dopustiti da tako lako digneđ ruke. Znam da si bio s mnogo njih. Neke su bile dobre, neke ne. Ne krivim te. Znam koliko sam problema imala, ali ja više ne mogu.

    Trpim, od kad sam se vratila. Ali sada je gotovo.

    Nemogu. Nemogu svaku večer do kraja života provesti s njim. A tebe zamišljati.

    I dalje nedostaješ. Žao mi je ali nedostaješ mi.

    I želim te. Makar imala sve probleme opet, vrijedno je toga.

    Shvati da je vrijedno. Nemoj me štititi. Samo me ne daj.

    Svaka slučajnost s stvarnim osobama i događajima je slučajna.

    Gubitak
    Haljina za maturalnu